Viđu ja sunašce drago sad na sviti,
ke čini srdašce me u plam goriti;
ke veću moć ima neg' sunce od gore,
što studen i zima pridobit' ne more;
ke čini još ob noć me srce goriti, 5
od koga nije se moć' ničijem sakriti;
komu bih usiljen sa svijem se pridati,
i vazda umiljen u svemu slišati,
da ne bi srdašce me u prah spržilo
to drugo sunašce, ke si ti, ma vilo.10
Stari pisci hrvatski, Jugoslavenska akademija znanosti i umjetnosti, knjiga XI, Djela Miha Bunića Babulinova Maroja i oracia Mažibradića marina Burešića, str.116-117, Zagreb, 1880
Ovaj tekst je u javnom vlasništvu u Srbiji, Sjedinjenim državama i svim ostalim zemljama sa periodom zaštite autorskih prava od života autora plus 70 godina jer je njegov autor, Maroje Mažibradić, umro 1591, pre 433 godine.
