S vremenom sve bitje dohodi na vrijeme,
s vremenom i cvijetje još pođe u sjeme,
s vremenom sunašce zahodi za goru,
s vremenom vjetarce utiša na moru,
s vremenom i mrazi prid suncem opanu, 5
s vremenom i drazi ikad se sastanu:
vrijeme će i meni satvorit' tvu milos,
er me je dovela do smrti tva lipos.
Oh jaoh, vaj meni! blažen se mogah rit',
dokoli ljuvezni ne davah na me prit' 10
nu odkli odlučih dvoriti vil ovoj,
život moj izmučih pateći nepokoj.
Jaoh! mirno živjenje kako mi jur pođe,
a plačno cvilenje na mene pridođe.
Jaoh! moji dobri dni i slavna godišta, 15
da li mi jak no sni pođoste u ništa?
Jaoh! kamo veselje, koje me jur grli?
Viđu, da dreselje sada me zagrli.
Tko bi mnil na toj doć', vajmeh, ma mladosti,
da cvilim dan i noć bez nijedne radosti? 20
Pravo se riječ njeka na svijeti govori:
rana je bez lijeka, ljubavi tko dvori.
Jaoh, što ja oni hip ne vidih, što sad vim?
Ali bih jak no slip, ter ne znah, kud hodim.
Srce mi veljaše: kuđe se spravljaš sad? 25
Koliko da znaše, jere ću prit' na jad.
Sad poznam, što je plač, i što je tužiti,
i što je oštar mač u srcu ćutiti;
sad poznam, što je zled, i što je bol'jezan,
i što je, jaoh, nered patiti po vas dan; 30
sad poznam, što je trud slobodu želeći,
i što je vječni sud neharnijem dvoreći;
sad poznam, što je vaj i smrtne strjelice,
koje mi vil ovaj postavi u srce;
sad poznam tej muke, kakve su pritrpit', 35
kada se u ruke nemile bude prit',
iz kojijeh jedan čas ne mogu izit' ja,
ere sam satren vas u mukah bez broja.
Izvor
Stari pisci hrvatski, Jugoslavenska akademija znanosti i umjetnosti, knjiga XI, Djela Miha Bunića Babulinova Maroja i oracia Mažibradića marina Burešića, str.115-116, Zagreb, 1880
Ovaj tekst je u javnom vlasništvu u Srbiji, Sjedinjenim državama i svim ostalim zemljama sa periodom zaštite autorskih prava od života autora plus 70 godina jer je njegov autor, Maroje Mažibradić, umro 1591, pre 433 godine.
