Nikoli Nale
Оvo jes drugi dan, od koli primili ja
od tebe lis jedan, cjeć koga svijes moja
i pamet još ne bi bez muke od taj čas,
misleći ja tebi, koji si od svijeh čâs
spjevalac i dika i naučitelj meni 5
i bit ćeš do vika, moj Niko pošteni,
na toli slavan list kako bih odpisal,
neka mnom sraman nis. Toj mi se u misal
zadalo; zač meni, pravo ti mogu rijet,
zgodil' se prije ni u vas moj vijek vidjet 10
ni čuti tanju stvar, nego taj listak tvoj.
Taj rijetko milos zgar dava se, Niko moj,
koju ti, mnim, od vik višnji bog pripravi,
neka grad Dubrovnik po tebi svak slavi.
Jer scijenim, Orfeo, Pindaro, Tibulo, 15
Propercio, Alčeo, Ovidio, Katulo,
Virgjilio i ini, na svijetu ki su bil',
ki se su rad pjesni neumrli učinil',
da mogu vidjeti, gdi pjesni tve slovu,
vidil' bi na svijeti lijepu stvar i novu, 20
i čudnu. Toga dil svi bi t' se ljuveno
do zemlje poklonil' i tebe općeno
vazel' bi vas vijek svoj spjevati u pjesni
i slavni ures tvoj, ki je pun ljuvezni.
A po tom što slaviš u lisku mene ti 25
i vrhu svijeh praviš spjevalac na svijeti
jezika našega, i da me još muze
parnaske cjeć toga sve dvore i služe:
znam, da si na toj bil ganut od ljubavi,
ku mi si vijek nosil, prijatelj jak pravi. 30
Al za rijet što bi htil' istina, neka znaš,
vele bi stoti dil tijeh hvala da mi daš;
zač krepos, Niko moj, tuj mi ni višnji dal,
ka bi se sad na toj hvaljen'je pristojal'.
U dugu za ne proć besjedu, sam sebe 35
ovdi ću sada oć a prići na tebe.
Moj Niko ljuveni, dostoji ures vaš
tej hvale, ke meni za milos ti davaš;
zač pjesni tolike prosul si na saj svit,
kijem nije prilike nigdar bil' nit će bit, 40
rad kih će po vas vik, i toj sam stanovit,
meu svijem naš jezik zamjerno svud slovit.
Tijem dake dostojiš, da tebe svak slavi
i vrh svih da stojiš u vencu na glavi;
i da ti od gore Parnasa muze sve 45
zamjerno vik dvore i slave ime tve.
Ne drugo za sada, neg da ti višnja moć
zdravje, mir, pokoj da i sve što ti sam hoć.
Nikola Dmitrović, tvoj veće nego svoj,
ljubavi velje cić piše ti sad ovoj.50
