*** (Sunašce sjajno kada za daljne gore se skrije...)
| *** (1893) Pisac: Svetozar Ćorović |
Sunašce sjajno kada za daljne gore se skrije
I s crkve zvono malo objavi svršetak danka,
Kada se nojca spusti, nojca tiha i blaga
I svijet počiva mirno pod krilom slatkog sna.
Kroz n’jeme dubrave one ja samac bludim tada
Pa slušam šapat kad lahor mirisno cv’jeće ljubi,
I žubor potoka bistrog i pjesmu slavuja toga
Kako se razliježe tužno i lagano se gubi.
Zanesen i opijen čarobnom slikom ovom
Na tebe mislim tada, divotno čedo moje,
Pa isto kô da slušam sa tvojih usnica rujnih
Umilni šapat tajni i slatke pjesmice tvoje.
Pa kao pokajnik s’jedi pred ikonicom svetom
Što šapće molitve svoje onako skromno i blago
I ja pobožno stanem, pa prekrštenih ruku
Spomenem po sto puta ime ti slatko i drago...
Mostar, 27./6. 1893.
Izvor[uredi]
1893. Bosanska vila, list za zabavu, pouku i književnost. Godina osma, broj 20, str. 300.
|