23.
Kô leptiri po granama treperi mi list do lista
Pa šumori zelen-gora, kô kad negdje iz dubine
Pritajeni izvor vrije, il' kô da mu voda čista
Sa potmulim šumom pada sa litica i visina.
Iz debele ladovine ja kroz lišće gustih grana
Gledam kako plavo more koleba se i bjelasa,
Dok po njemu brojne lađe sa dalekih plove strana
Sa jedrima zaobljenim, kô labudi vrh talasa.
Ovdje sa mnom nikog nema do li tavne sjenke moje,
Samo negdje u šipražju prepelica slatko poje
Kao da bi pjesmom šćela da mi bonu dušu grije.
Ali zalud pjesma draga! Zalud šapat lisnih
[grana!...
Zalud more pozdravlja me zlatnim bleskom
[majskih dana...
Sve je zalud!... Mladost moja kô pokošen
[ljiljan mrije...
Montana, 17. IX 1904.
