* *
*
Ej, od kad se, draga, u snu ne pojavi!
Dođi, zlato, dođi, olakšaj mi noći.
– Vidiš, kad u mori opazim ti oči
Duša mira nađe – nebrigu ljubavi.
U svijesti je grozni strah od smrti, koje
Neizvijesnost strašno zjapi, kô pećina!
– Ja utaman ne bih, da sam trun većina
I očajno zaman ljubim biće svoje! ...
... Ja neću da mrijem! ... O strasti života,
O vi ćudi silne, jedine istine.
Hajd’, probudite se, dajte mi spasenja!
No zaludu! Gluho ... Ah, to je sramota!
– Pokraj odra moje snage, veličine
Još jedina Gnusnost što čini bdijenja? ...
Hvar
