Što si namislio uradi, ali pomisli na pošljedak
Bio jedan car, pa vrlo tabijatli, (zamjeralo) te dodijao već svojim doglavnicima, jer nije ništa begenisao, što oni urade. Kad im je dozlogrdjelo namisle mu doći glave, ali nijesu znali kako će, te jednome padne na pamet, „berber bi ga mogao zaklati kad ga stane brijati.“ Dogovore se i potplate berbera.
Ele, jednoga dana pođe car po čaršiji, pa vidje jednoga čovjeka u izderanim haljinama. Car ga upita: „šta ti radiš?“ On mu odgovori: „prodajem mudrost;“ a car će: „pa po što je ta tvoja mudrost;“ Veli: „pet stotina talijera.“ Car mu izbroji pet stotina talijera, a on mu reče: „što si namislio uradi, ali pomisli na pošljedak.
Dođe dan kad se car briči, berber došao, taman on uzeo britvu, a caru nešto padne na um ona mudrost, što ju je kupio, pa rekne: „što si namislio uradi, ali pomisli na pošljedak.“ Kad to čuje berber uplaši se i britva mu ispadne iz ruke. Car ga upita, što se uplašio, a berber mu sve ispriča, kako su ga njegovi (carevi) doglavnici potplatili, da ga u bričenju zakolje.
Ne znam poslije šta im je car učinio, ama im, beli, nije bilo lako.
Čuo u berbernici
S. M.
Reference
[uredi]Izvor
[uredi]- Bosanska vila, godina I, broj 6, Sarajevo, 16. marta 1886, str. 91.