Šetao se aga Hasan-aga

Izvor: Викизворник


 

Šetao se aga Hasan-aga

Šetao se aga Hasan-aga,
ispred dvora udovice Zibe.
Gledala ga udovica Ziba,
sa čardaka, s dvjema zaovama,
gledala ga, pa je govorila: 5
"Hodte, vidte, dv'je zaove mlade,
hodte, vidte, agu Hasan-agu,
al je lijep aga Hasan-aga!
Još bi aga puno ljepši bio,
da ne ljubi nerotkinje Kade." 10
Ona misli da niko ne čuje,
al' to čuje aga Hasan-aga,
pa se natrag b'jelom dvoru vrati,
pa govori bratu Muhamedu:
"Muhamede, moj brate rođeni, 15
uzmi snahu za bijelu ruku,
pa je vodi u zelenu bašču,
mahni ćordom, odsjeci joj glavu!"
Hoće bratac brata poslušati,
uze snahu za bijelu ruku, 20
pa je vodi u zelenu bašču.
Vazdan ju je po đul-bašči vodô,
ne mere joj glavi kidisati.
Dovede je nerodci jabuci,
pa govori svojoj snahi mladoj: 25
"Vidi, snaho, nerotke jabuke,
bi l' je bilo hakom posjeknuti?"
Namah se je snaha dosjetila,
pa govori djever Muhamedu:
"Moj djevere, od zlata prstene, 30
ne sjeci me po bijelu vratu,
već me sjeci po svilenu pasu,
da ti vidiš šta bi čedo bilo:
il' je muško il' od Boga žensko?"
Govori joj djever Muhamede: 35
"Je l' istina, moja snaho draga?"
"Jest istina, djever Muhamede!"
Podukrad je u kulu uvede,
podukrad joj jelo donosio.
Nije prošla ni nedjelja dana, 40
a u kuli čedo zaplakalo.
Za to čuo aga Hasan-aga,
pa on pita brata Muhameda:
"Muhamede, moj brate rođeni,
čiju j' kulu sunce ogrijalo?" 45
"Bogme tvoju, moj premili brate!"
Kad to čuo aga Hasan-aga,
on se fati rukom u džepove,
pa izvadi stotinu dukata,
pa ih daje bratu Muhamedu: 50
"Na ti brate muštuluk od mene!"
Pa odleti u visoku kulu,
otvorio od odaje vrata,
kad mu ljuba čedo pridajala.
Govori joj aga Hasan-aga: 55
"Šta je, ljubo, moj očinji vidu:
il' je muško il' od Boga žensko?"
Ona muči, ništa ne govori.
Nagoni se aga Hasan-aga,
nagoni se tri-četiri puta. 60
Ona mu je tiho govorila:
"Muško ti je, živo ti ne bilo,
nisi mio kô si do sad bio!"

Datoteka:Murat Sipan vinjeta.jpg



Reference[uredi]

Izvor[uredi]

  • Biser, 2/1913-14, 14, 221, pod naslovom Hasanaginica.
  • Munib Maglajlić: Usmena balada Bošnjaka. Sarajevo: "Preporod", 1995. (Bošnjačka književnost u 100 knjiga)., str. 273-275.