Šetala se ljuba Ivanova,
Gore dole, po bostanu svome.
Svakom cvijetu ime pripjevala:
"Ružmarinu, ponajbolji cvijetu!
Uvijek cvjetaš, a sjemena nemaš, 5
Kano i ja, ljuba Ivanova,
Što se ljubim, mlada čeda nemam
Misli ljuba, da nitko ne sluša,
To j' slušala Ivanova majka,
Jedva čeka da joj Ivo dođe. 10
Daleko ga majka ugledala,
Još je dilje pred njeg' išetala:
"O moj Ivo, moj sine jedini,
Da znaš Ivo, što ljuba govori!
Šetala se po bostanu sama, 15
Svakom cvijetu ime pripjevala:
"Ružmarinu, ponajbolji cvijetu,
Uvijek cvjetaš, a sjemena nemaš,
Kano i ja, ljuba Ivanova,
Što se ljubim, mlada čeda nemam 20
To se Ivo jako rasrdio,
Trže Ivo andžar iza pasa,
Pa udara ljubu po pojasu;
Kako ju je lako udario,
Na andžaru čedo izvadio! 25
On se maša u desne džepove,
Pa izvadi svilenu maramu,
Pa zamota čedo prenejako.
Pa ga nosi staroj, miloj majci:
Evo t' majko, zelena jabuka, 30
Kojoj nisi sazoreti dala,
Da sazori, da opane sama!"
