Šarac Marka Kraljevića

Izvor: Викизворник


Šarac Marka Kraljevića
5

0001 Kad je sinoć sunce zapadalo,
0002 Mako mladi konja kupovao,
0003 Za njeg dava tri bijela grada;
0004 Vrani mu konj i četiri vaja.
0005 U sedlu mu bila vila staše,
0006 A u grivi zmaj ognjeni spaše,
0007 A u čelu dragi kamen sjaše.
0008 To se čudo do daleka čulo,
0009 Sve do dvora paše bogatoga.
0010 Ima paša slugu Marijana,
0011 Marijani slugi govorio:
0012 ”Marijane, virna slugo moja!
0013 Začuo sam, što vidio nisam,
0014 Sunce sinoć kad je zapadalo,
0015 Marko mladi konja kupovao.
0016 Za nje dava tri bijela grada,
0017 A konjik mu i četiri vaja,
0018 Da m’ u sedlu bila vila staše,
0019 A u grivi zmaj ognjeni spaše,
0020 A u čelu dragi kamen sjaše,
0021 Ma ga Marko drži u potajno,
0022 Mladi Marko i jubi njegova.
0023 A ko bi me konja dobavio,
0024 Kega Marko drži u potajno,
0025 Ja bih njega pašom učinio.”
0026 Govori mu sluga Marijane:
0027 ”Ma moj paša, dragi gospodare!
0028 Plati, paša, moje dugovanje,
0029 Ja ću ga poć Markulu do dvora,
0030 U njega ću služit za junaka.
0031 Pak ću te ja konja dobaviti,
0032 Kega Marko drži u potajno.”
0033 Kada ga je paša razumio,
0034 Pak mu svoje plati dugovanje,
0035 Pak ga ide Markulu do dvora.
0036 Kad je došo Markulu do dvora,
0037 Tot u dvoru jubi Markulova.
0038 Mete dvore Marka gospodara,
0039 Metla joj je paunovo perje.
0040 Dobar joj je danak nazivao:
0041 ”Dan ti dobar, jubi Markulova!
0042 Umorila jesi li se mlada
0043 Mesti dvore Marka gospodara?
0044 Je li doma Marko gospodare?”
0045 Govorila ona mu je mlada:
0046 ”Je mi doma Marko gospodare,
0047 Još mi Marko tihi sanak spava.
0048 Ma ti bora, sluga Marijane!
0049 Do Markova što si došo dvora,
0050 Ol je Marko paši od potribe?”
0051 Govori joj sluga Marijane:
0052 ”Viruj meni, moja gospojice!
0053 Nije Marko paši od potribe,
0054 Nego sam se s pašom zasvadio,
0055 Od njegova dvora odbigao,
0056 A u tvoje bile doletio.
0057 Ma te molim, moja gospojice!
0058 Moli Marka, tvoga gospodara,
0059 Da bi li me vaze za junaka
0060 Godinicu oli do dvi dana,
0061 Oli, Marko, koliko mu drago?”
0062 Razumila kada ga je mlada,
0063 Šetala se k Marku u kamare,
0064 Ovako mu govorila mlada:
0065 ”A moj Marko, dragi gospodare!
0066 Za dvorom ti sluga Marijane,
0067 Moli tebe, Marko gospodare!
0068 Da bi li ga vaze za junaka
0069 Godinicu oli do dvi dana,
0070 Oli, Marko, koliko ti drago?
0071 Jer da se je pašom zasvadio,
0072 Sa pašina dvora pobegao,
0073 A u tvoje bile doletio?”
0074 Marko jubi svojoj govorio:
0075 ”Bile moje otvori mu dvore,
0076 Ja ću njega vazet za junaka
0077 Godinicu oli do dvi dana,
0078 Oli, Marko, koliko mi drago.”
0079 Tu je stajo devet godin dana,
0080 Ni mu konja čuo, ni vidio.
0081 Kad deveta izajde godina,
0082 Ide Marko u gore zelene,
0083 Sobom vodi slugu Marijana.
0084 Kad su došli srid gore zelene,
0085 Tu nahode jezer vode hladne,
0086 Ter popale utve zlatokrile,
0087 Od sile su vodu zamutile.
0088 Kad to vidi Marko gospodare,
0089 Mili Bože, žal ti mu je bilo!
0090 Marijani slugi govorio:
0091 ”Marijane, virna slugo moja!
0092 Hoćeš li poć bilen dvoru momu?
0093 Ti ga reci mojo virenici,
0094 Da mi pošje kamen zlatne strile,
0095 Da ću pobit utve zlatokrile.”
0096 Govori mu sluga Marijane:
0097 ”Ma moj Marko, dragi gospodare!
0098 Do tvojega ne ću ga pojt dvora,
0099 Jer mi ne će mlada virovati.
0100 Nego mi daj prsten desen ruke,
0101 Po biligu da bi virovala.”
0102 Kada ga je Marko razumio,
0103 Pa mu dava prsten desne ruke,
0104 Pa ga ide dvoru Markulovu.
0105 Kada Marku za bili dvor dojde,
0106 Markulovoj jubi govorio:
0107 ”A tako ti, jubi Markulova!
0108 Posla me je Marko gospodare,
0109 Da mu pošješ vranega konjika,
0110 Kega Marko drži u potajno,
0111 Jer da mu je od vele potribe.”
0112 Govori mu jubi Markulov:
0113 ”Hodi s Bogom, sluga Marijane!
0114 Nima Marko vranega konjika.”
0115 A on joj je junak govorio:
0116 ”Viruj meni, moja gospojice!
0117 Ma ako mi mlada ne viruješ,
0118 Evo tebi prsten desne ruke,
0119 Što ti pošje Marko gospodare,
0120 Po biligu da bi virovala.”
0121 Ona prsten zlatni vazimala,
0122 I ide ga u štalove konjske,
0123 I konja je vrana vazimala,
0124 Dala mu se najisti šenice,
0125 Piti vode iz zlatne rominče.
0126 Ne sedla ga sedlom od konjika,
0127 Nego sedlom od žarkoga sunca,
0128 Sprezala ga svijelim pojazom,
0129 Uzdala ga uzdom pozlaćenom,
0130 Ogrne ga svilom do zemjice.
0131 Ma nevira sluga Marijane,
0132 Na konja se vranega metnuo
0133 I ide za goricom zelenom.
0134 Kad je doša srid gore zelene,
0135 Zapopiva tanko iza glasa:
0136 ”Ala, bidna jubi Markulova?
0137 Ludo ti ćeš izgubiti glavu
0138 Zarad mene, sluge Marijana.”
0139 Mali joj je srića i Bog dala,
0140 To začula dva njeje brajela,
0141 Začuli ga i poznavali ga.
0142 Zapivaju tanko iza glasa:
0143 ”O naš Marko, naš dragi kunjade,
0144 Što t’ učini sluga Marijane?
0145 Odve ti je vranega konjika,
0146 Evo ti ga goricom zelenom!”
0147 Kad to čuje Marko gospodare,
0148 Bože mili, žal ti mu je bilo!
0149 Otle se je Marko uputio,
0150 Drugim su ga putem priticali,
0151 Na tisne ga pute suzbijali.
0152 Paka su ga mladi uhitili,
0153 Rusu su mu glavu otkinuli.



Izvor[uredi]

Hrvatske narodne pjesme, skupila i izdala Matica hrvatska. Odio prvi. Junačke pjesme. I/2. Junačke pjesme, knjiga druga, uredio Dr Stjepan Bosanac, Zagreb, 1897.