[Čudan junak što kroz selo prođe]
Čudan junak što kroz selo prođe,
na njemu je ruho čudnovato:
turski noži, mađarski pojasi.
On mi vide ubavu devojku.
„Čuješ li me, ubava devojko! 5
Izvedi me iz tvojega sela,
izvedi me u goru zelenu,
te raspaši te svil’ne pojase
i uzmi mi te turske noževe;
pa sakovi đerdan oko vrata: — 10
đerdan zvekne, moje srce jekne !“
