Čador veze Muratpašinica,
vezla ga je četiri godine,
sve sa svoje četiri robinje.
Kad je ona čador sigurala,
poručuje Džaferpašinici: 5
— Ti povedi vezir Šahu svoju
da idemo na teferič priko.
Nema doma Đul-beg sina moga,
otišo je u lov na planinu,
neće doći za nedjelju dana. 10
Prevari se Džaferpašinica,
ona ode u teferič priko.
Čador penje Muratpašinica,
sve kadune pod čadore sjele,
a djevojke kolo ufatile 15
i pred njima vezir Šaha mlada.
Jednom, dva put kolom okrenula,
u to doba Đul-beg sa planine.
U divno se kolo uhvatio,
baš za bijelu vezir Šahe ruku. 20
Jednom, dva put kolom okrenuo
pa on jamlje vezir Šahu mladu,
pa je baci za se na konjica.
Tri puta je utegnuo pasom,
a četvrti od sablje kajasom 25
pa pobježe niz polje zeleno.
Glas do glasa, haber do habera,
Haber dođe Džaferpašinici:
- Zlom ga srećom u teferič pošla
i povela vezir Šahu svoju, 30
sada Đul-beg iz planine dođe
i odvede vezir Šahu tvoju.
Ona pišti kao guja ljuta;
tješila je Muratpašinica:
— Nemoj plakat, Džaferpašinice, 35
kršna ti je dopala junaka,
da ga takvog u svoj Bosni nema!
Sait Orahovac: Sevdalinke, balade i romanse Bosne i Hercegovine. Sarajevo: "Svjetlost", 1968. (Biblioteka Kulturno naslijeđe Bosne i Hercegovine), str. 803-804.
