Cuce
0001 Glas dopade na krajinu Nikšu
0002 da su cucke izjavile ovce,
0003 izjavile u Kobilje doce,
0004 pak se mala četa podignula,
0005 pred njom bješe Gorčinović-Đuro,
0006 bješe uskok od Gorice Crne.
0007 Četa pođe ramnim Rudinama,
0008 a kad dođe u Kobilje doce,
0009 al’ ih nije u Kobilje doce,
0010 ma govori Gorčinović-Đuro:
0011 "Ajte zamnom, Turci od Nikšićah!"
0012 Otidoše niz Rudine ravne,
0013 ugledaše ovce i čobane,
0014 tri čobana pet stotin’ ovacah,
0015 pa ovcama Turci zapadoše,
0016 i na b’jele ovce udariše,
0017 al’ čobani nedađahu ovce,
0018 no govori Gorčinović - Đuro:
0019 "Vjera vi je boža, Crnogorci!
0020 Mi vi ovce uzeti nećemo,
0021 nit’ ćemo vi hile učinjeti,
0022 veće druge đe su cucke ovce?"
0023 Vjerni bjehu, boga vjerovahu,
0024 na božju ih vjeru putšavahu,
0025 još ih pita Gorčinović-Đuro;
0026 "Đe su druge ovce i čobani?"
0027 Al’ mu veli Jovović - Staniša:
0028 "Mi ne znamo đe su ni kako su."
0029 Vuk Jovović bješe u glavicu,
0030 na Stanišu brata povikao:
0031 "Bjež’, Staniša, živa t’ ufatiše,
0032 nije nigda vjere u Turakah!"
0033 Kad Staniša ono razumio,
0034 pleći dade a bježati stade,
0035 al’ mu Turci uteć’ ne dadoše,
0036 već uždiše dvanaest’ pušakah,
0037 lijevu mu nogu salomiše,
0038 ranjen pade u list i u travu,
0039 taden Turci nože povadiše,
0040 na Stanišu uriš učiniše,
0041 da njegovu odasjeku glavu,
0042 al’ ga Vuko posjeć ne davaše,
0043 već ga brani svojim dževerdanom,
0044 teke Turci poćeraše ovce,
0045 ma ih Vuko brže osvetio,
0046 četiri im glave okinuo.
0047 Bježe Turci s ovcam’ put Nikšićah,
0048 Vuk ranjena ugrabi Stanišu,
0049 ponese ga u Cuce kamene.
0050 To je malo doba postanulo,
0051 Vuk pokupi po Cucama vojsku,
0052 skupi drugah trista i pedeset
0053 i uvodi korjenićke ovce,
0054 a kad Vuče uhodio ovce,
0055 svojoj bio družbi besjedio:
0056 "Sad, družino, da im udarimo!"
0057 Kad družina Vuka razumjela,
0058 na bijele udariše ovce,
0059 ugrabiše hiljadu ovacah,
0060 i pet stotin’ konjah i volovah,
0061 osam glavah turcim’ osjekoše
0062 i šesnaest robah zarobiše,
0063 ma im robe natrag povratiše,
0064 e sve bješe ludo i nejako,
0065 i ne valja nigda svakojako,
0066 od straha se živo iskidalo.
0067 Ovce zdravo u Cuce zajmiše,
0068 a nikakva ne pogibe druga,
0069 zdravo doše, šićar dijeliše.
0070 Tako Cuce, radosno vi srce!
