Crnogorcu
Junački sine, junačkog soja.
Uvjek si bio i bićeš vazda,
Ni od kog se do sad nijesi boja'
Na svom ognjištu bio si gazda.
Zato i Branko carem te zove,
Jer ne znaš što su ropske okove.
Bezbrojne, silne dušmanske čete
Srtahu da te malog unište,
Al' tvoje bojno koplje ih srete
I odbi da ti milo ognjište
Ostane leglo slobodnih zmaja,
Koji ne trpe ropskoga vaja.
Junački sine, junačkog soja,
Da li te ima u sv'jetu ravna
Da l' ima igđe takog heroja,
Kojega povjest pominje slavna?
Ti golim mačem vazda i svuda
U tvoje gore stvara' si čuda.
Diči se, diči junače vrli!
Ponosan budi na svome pragu;
Čuvaj ga, brani i vječno grli,
Pokaži svagda ponosnom vragu,
Da se ne plašiš bijesna groma,
Jer car si mili svojega doma.
|
Ovaj tekst je u javnom vlasništvu u Srbiji, Sjedinjenim državama i svim ostalim zemljama sa periodom zaštite autorskih prava od života autora plus 70 godina jer je njegov autor, Milo Jovović, umro 1916, pre 108 godina.
|
Bar, Milo Jovović, „Golub“, broj 3., u Somboru, 1. februara 1903., str. 39.