Crnogorka (SM)

Izvor: Викизворник


Crnogorka

0001 Viknu nešto iz gore zelene:
0002 "Aoh mene, moj druže Staniša,
0003 đe te puštih danas bez zamjene!"
0004 Ono začu Stanišina ljuba
0005 pa potrča u goru zelenu
0006 i tu nađe jedno momče mlado
0007 đe je ranjen u lijevu ruku,
0008 pa je ona njemu bejsedila:
0009 "Što bi, Turo, jad te zadesio?"
0010 A Turo je njojzi besjedio:
0011 "Kad me pitaš da ti pravo kažem:
0012 jučer po’smo da čekamo Turke
0013 dočekasmo i dva posjekosmo,
0014 a danas ne okoliše Turci
0015 i Staniši okidoše glavu,
0016 a mene su okinuli ruku."
0017 Kad Krstinja ono razumjela,
0018 velju mu je pušku ugrabila,
0019 pa potrča gorom i planinom
0020 i zapade drumu zelenome,
0021 al’ to idu petnaes’ Turakah,
0022 a kad ona Turke ugledala,
0023 uždi pušku, kliknu Crnogorce:
0024 "Ha sad, braćo, za boga jednoga,
0025 ubila Sam Čengić-Hasanagu!"
0026 A kad ono Turci razumješe,
0027 pleći daše a bježati staše.
0028 Sama glavu agi okinula
0029 i uze mu svijetlo oruže,
0030 pojaha mu debela paripa,
0031 pa otide u Cuce kamene.
0032 Ono malo doba postajalo,
0033 malo doba za neđelju danah,
0034 knjigu bula nakitila Fate,
0035 a šilje je u Cuce krvave,
0036 a na ruke Stanišinoj ljubi:
0037 "Čuj Krstinjo, Stanišina ljubo!
0038 Ti si mene oči izvadila,
0039 gospodara mojega ubila,
0040 ja sam bula age Hasanage,
0041 no ako si prava Crnogorka,
0042 ajde sjutra na ravne pržine,
0043 da vidimo koja ć’ biti bolja,
0044 nemoj mene učinjet nevjere,
0045 da ne kažeš bratu ni đeveru,
0046 no da dođeš sama na pržine
0047 i ja, bula, sama bez nikoga."
0048 Kad Krstinju knjiga dopanula,
0049 ona zbači žensko odijelo,
0050 u od’jelo obuče se tursko,
0051 baš u ono age Hasanage
0052 i pripasa dvije puške male,
0053 među njima jatagana noža,
0054 a na ramo sjajna džeferdana,
0055 pa pojaha pretila paripa
0056 i otide proz Cuce kamene,
0057 svuda viče iz grla bijela:
0058 "Je li đegođ brata Crnogorca,
0059 ne ubij me namjesto Turčina,
0060 e nijesam nego Crnogorac!"
0061 A ka’ dođe na ravne pržine,
0062 al’ je bula dovela đevera,
0063 po imenu agu Osmanagu.
0064 Kad ugleda Ture Crnogorku,
0065 i poznade ruho i oruže,
0066 i paripa konja bratovoga,
0067 svoga brata age Hasanage,
0068 pak se bači vrancu na ramena,
0069 uriš čini da j’ ufati živu,
0070 al’ se ona fatat ne davaše,
0071 do upali dvije kaburlije,
0072 živo mu je srce opalila,
0073 sta drijemat Turčin na vrančića,
0074 ona viknu iz grla bijela:
0075 "Stan’, Osmane, i brat ti je zasp’o!
0076 Pa Osmanu okinu i glavu
0077 i uze mu konja i oruže.
0078 A kad bula ono ugledala,
0079 pleći dade a bježati stade,
0080 al’ joj Cucka bježat ne davaše,
0081 no je stiže i sveza je brže,
0082 pak povede u Cuce kamene,
0083 te je uze doma za momicu,
0084 da joj đecu u bešiku šika,
0085 i drža je petnaest godinah,
0086 pak je posla neka doma ide.



Izvor[uredi]

Sima Milutinović Sarajlija, Pjevanija crnogorska i hercegovačka, priredio Dobrilo Aranitović, Nikšić, 1990. [Pjevanija cernogorska i hercegovačka, sabrana Čubrom Čojkovićem Cernogorcem. Pa njim izdana istim, u Lajpcigu, 1837.]