Crnogorka
Ja da sam lovor, u te kršne strane,
Vrhove ne bih diz'o suncu vrelu,
No krunu svoju, svoje šumne grane,
Priklonio bih, sestro, tvome čelu!
Meni si viša od orla kad leti!
Jer tvoja djela digoše te visu.
Srce je tvoje jedan oltar sveti
Koga grijesi porušili nisu.
Ljubav je tvoja nepregledno more,
Njim pojiš rodni krš i ove gore,
Koje nam krvnik vjekovima hara.
I dok tvoj plamen gori pred Oltarom,
Vjerujem, da će u Prizrenu starom
Sinuti presto budućeg nam cara!...