Ciganin i proso

Spremao se Ciganin da sije proso, te će reći materi: „Ej majko! evo ćemo sijati prosto; pa ako nam Bog dâ, te dobro rodi, podijelićemo i mi fukari makar po maštrafu!” Majci mu milo bude; pristanu oboje, da i oni jednom u životu što fukari podijele, a ne vazda, da prose. Ele proso posiju, i božjom daćom, baš im dobro rodi, da je bilo za pričanja. Pošto sazri i požnju ga, pozvaće Ciganin mater, da proso omlate, dok je lijepo vrijeme i obećano fukari podijele, a preostalo kući donesu. Ciganka posluša sina; odu na njivu, ponesu uzgred i aginski kantar — biva i agin hak, da odijele. Pošto omlate proso, premjere, zgrnu na hrpu i vide ga množinu, povikaće Ciganin: „Jesam li ga de majstorski prevario?” „Koga, sine?” — upitaće ga mati. „Pa Boga, da koga, kad sam mu rekao, da ću ga i fukari prosa podijeliti, ako dobro rodi!”

U to zagrmi; pukne grom; udari pljusak i svo proso odnese. A Ciganin će u tome: „Sijevni ga munjo, da nađem kantar i opanke, a svako ga zrnce poberi, a meni ne gine prositi, ko što sam se i naučio!”

U Čajniču.

Zabilježio

St. R. Delić

Izvor

1892. Bosanska vila, list za zabavu, pouku i književnost. Godina sedma, broj 3, str. 45.