[Hajte, uroci, s moga djeteta (Radeta)]
Hajte, uroci, s moga djeteta (Radeta),
vas devet na devet strana!
Od vas devet - osam,
od osam - sedam,
od sedam - šest, 5
od šest - pet,
od pet - četiri,
od četiri - tri,
od tri - dva,
od dva - jedan, 10
od jednoga, do zore,
na mome djetetu - nijednoga.
Hajte, uroci, s moga djeteta
u sivu slamu,
U trulu kladu, 15
u sivu kobilu,
u duboke dolove,
u zelene koprive,
psu pod rep.
Kad se amo povratili, 20
na brani nokte zavratili,
kroz kamen se provlačili,
u luli noge prekrstili,
potamnjeli ko lonac,
premdjeli k’o konac. 25
Ne bilo na gavranu biljega,
ni u kamenu mozga,
ni na jajetu dlake,
ni na mom djetetu muke.
(297, s. 164)
