U ljuljašci
U avliji, sama, ljulja se Ferida,
U ljuljajci lakoj o murvovoj grani.
Sve što imam kmeta, njiva nebrojani',
Sve bih za nju dao, i još život prida!...
Blizu smo. Moj prozor u avliju njenu
Gleda, i ja vidim, kô šetaljka sata,
Tamo-amo miče, a kô plamen zlata
Vihore joj kose... Malo, pa da krenu
Do prozora moga tabani joj rudi!...
Mila li je! Kao da se sabah budi
I o grani ljulja uz pjesme i zvuke!...
O lijepa, plava mezimico majke,
Omakla se u moj prozor iz ljuljajke,
I ja te u svoje dočekao ruke!...