Sinoć majka oženila Jovu,
A jutroe mu utekla djevojka
Iz ložnice sa ruke desnice.
Odnese mu đuzdan[1] iz nedara
U đuzdanu hiljadu dukata. 5
Kad se Jovo od sna probudio
Al mu nema na ruci djevojke
U nedrima od zlata đuzdana!
Teško pade Jovu čelebiju,
On ne žali hiljadu dukata 10
Već on žali lijepu djevojku
Đe joj bjelo ne obljubi lice.
On izlazi gore na čardake
Te oblači sjajnu kuburiju[2]
Pa on ode tamo na đeliju 15
Pa doziva đelimđiju mlada:
Dobro jutro mladi đelimđija
Što ću t’ pitat pravo da mi kažeš:
Koga s jutros najprije preveo?
Đemiđija za boga ajao: 20
Kad me pitaš Jovo ćelebija
Kad me pitaš pravo ću ti kazat’
Prevezo sam lijepu djevojku
Ona nosi hiljadu dukata,
Dva mi daje da je ne prokažem, 25
Dva mi daje što sam je prevezo,
Dva mi daje da je ne obljubim.“
Tvrda vjera đelimđiji bila
Pa joj nije lice obljubio
Kad s nasluša čelebija Jovo 30
Mrtav pade na zelenu travu
Mrtav pade više pe ustade.
