Ustav za Knjaževinu Crnu Goru

USTAV ZA KNjAŽEVINU CRNU GORU

DIO PRVI.

Oblik vladavine, Knjaz Gospodar,

Državna Oblast, i Državna Vjera.

Član 1.

Knjaževina Crna Gora našljedna je ustavna monarhija sa narodnijem predstavništvom.

Član 2.

Knjaz Gospodar poglavar je države i kao takav ima sva prava državne vlasti, a vrši ih po odredbama ovoga ustava. Njegova je ličnost neprikosnovena i neodgovorna: On ne može biti tužen.

Član 3.

Knjaz Gospodar vrši zakonodavnu vlast sa Narodnom Skupštinom.

Član 4.

Knjaz Gospodar potvrđuje i proglašuje zakone.

Nikakav zakon ne može važiti dokle ga Knjaz Gospodar ne potvrdi i proglasi.

Član 5.

Knjaz Gospodar vrhovni je zapovjednik sve zemaljske sile.

Član 6.

Knjaz Gospodar zaštitnik je svijeh priznatijeh vjeroispovijesti u Crnoj Gori.

Član 7.

Knjaz Gospodar zastupa zemlju u svijem odnosima sa stranijem državama. On oglašuje rat, zaključuje ugovore mira i saveza i saopštava ih Narodnoj Skupštini, u koliko i kad interesi i sigurnost zemlje to dopuštaju.

Za trgovinske ugovore, kao i za one, čije izvršenje iziskuje kakvo plaćanje iz državne kase, ili izmjenu zemaljskijeh zakona ili kojima se ograničavaju javna i privatna prava crnogorskijeh državljana, potrebno je odobrenje Narodne Skupštine.

Član 8.

Knjaz Gospodar postavlja sve državne činovnike.

U njegovo ime i pod njegovijem vrhovnijem nadzorom vrše svoju vlast sva nadleštva u zemlji.

Član 9.

Knjaz Gospodar daje vojne činove prema odredbama zakona.

Član 10.

Knjaz Gospodar ima pravo kovanja novca.

Član 11.

Knjaz Gospodar daje ordene, titule i druga odličija.

Član 12.

Knjaz Gospodar ima pravo amnestije.

Član 13.

Knjaz Gospodar ima pravo pomilovanja u krivičnijem djelima. On može kaznu krivcu preobratiti u blažu, smanjiti mu je, ili sasvijem oprostiti.

Prekidanje istrage i suđenja, u toku (abolicije), kod nepolitičkijeh krivaca ne može biti.

Član 14.

Knjaz Gospodar i Njegov Dom moraju biti istočno pravoslavne vjere.

Član 15.

Našljednik Prijestola i ostali članovi Vladalačkog Doma ne mogu stupiti u brak bez dopuštenja Knjaza Gospodara.

Član 16.

Knjaz Gospodar stalno prebiva u zemlji, a kad bi potrebi otišao za neko vrijeme iz Crne Gore, zastupa ga Našljednik Prijestola. U slučaju da je ovaj spriječen da zastupa Knjaza Gospodara, onda će Knjaževsku ustavnu vlast vršiti Ministarski Savjet po upustvima, koja mu Knjaz Gospodar bude dao u granicama Ustava.

Knjaz Gospodar objavljuje proklamacijom narodu svoj odlazak iz zemlje i naimenovanje svojega zastupnika.

Član 17.

Knjaz Gospodar saziva Narodnu Skupštinu u redovan ili vanredan saziv. On otvara i zaključuje sjednice Narodne Skupštine lično, prijestonom besjednom, ili preko Ministarskog Savjeta svojom poslanicom ili ukazom.

Knjaz Gospodar ima pravo da odlaže sjednice Narodne Skupštine, kao i pravo da je raspusti. Ukaz o odlaganju i raspuštanju Narodne Skupštine premapotpisuju svi ministri.

Član 18.

U Crnoj Gori vlada Knjaz Nikola Prvi Petrović — Njegoš.

Pod Vladalačkim Domom razumije se: Vladalac, Vladarka, Prestolonašljednik, Prestolonašljednica.

Članovi su Vladalačkog Doma: otac i djed Vladaočev, preci Vladaoci, i u prvoj liniji; zatijem: sinovi, braća, snahe, kćeri, sestre, sinovci, unuci i unuke.

Nikakva druga svojta ni po krvi, ni po tazbini, ne smatra se kao član Vladalačkog Doma, te ne može imati nikakvijeh prerogativa, ni prava mimo ostale crnogorske državljane.

Član 19.

Knjaza našljeđuje njegovo muško potomstvo po redu prvorođenja, kako to naročiti statut familijarni o našljeđu Prijestola propisuje.

Član 20.

Knjaz Gospodar i Našljednik Prijestola punoljetni su kad navrše osamnajestu godinu.

Član 21.

U slučaju smrti Knjaza Gospodara, Našljednik Prijestola prima odmah vladu kao Knjaz Gospodar Crne Gore i svoje stupanje na Prijesto objavljuje narodnom proklamacijom.

On tada saziva Narodnu Skupštinu i to u roku od 30 dana, poslije smrti preminulog Knjaza Gospodara, da pred njom položi Ustavom propisanu zakletvu. Ako bi Narodna Skupština ranije raspuštena bila, a nova još nije izabrana, saziva se stara Narodna Skupština, da taj posao svrši. Ovo isto vrijedi i za slučaj kad Knjaz Gospodar za života preda Prijesto Svome Našljedniku.

Član 22.

Primajući Knjaževsku vlast u svoje ruke Knjaz Gospodar polaže pred Narodnom Skupštinom ovu zakletvu:

„Ja (ime) stupajući na crnogorski Prijesto i primajući Knjaževsku vlast kao Knjaz Gospodar Crne Gore, zaklinjem se Svemogućim Bogom i svijem svetiteljima, da ću zemaljski Ustav čuvati, da ću po njemu i zakonima vladati i da ću u svijem mojim težnjama i djelima dobro Otadžbine pred očima imati.

Kako se pravo zakleo, onako mi Bog pomogao, sveto Evanđelje i ovaj časni krst, koji s vjerom i ljubavlju cjelivam. Amin”.

Član 23.

Ako poslije smrti Knjaza Gospodara Našljednik Prijestola nije punoljetan, Knjaževsku ustavnu vlast vršiće do njegova punoljetstva Knjaževsko Namjesništvo, sastavljeno od tri lica.

Član 24.

Knjaževske Namjesnike imenuje Knjaz Gospodar testamentom, a ako to ne učini, bira ih Narodna Skupština.

Član 25.

Testament Knjaza Gospodara, kojim imenuje Knjaževske namjesnike, mora biti svojeručno napisan i potpisan.

Članovi Ministarskog Savjeta potpisuje se na poleđini testamenta kao svjedoci.

Testament mora biti napisan u tri primjerka, od kojih se po jedan primjerak zapečaćen pečatom Knjaza Gospodara predaje na čuvanje Državnom Savjetu, Velikom Sudu i čuvaru državnog pečata.

Član 26.

Kad Knjaz Gospodar nije testamentom naznačio Knjaževske Namjesnike, onda privremenu Knjaževsku ustavnu vlast vrši Ministarski Savjet, što objavljuje proklamacijom i saziva Narodnu Skupštinu za izbor Knjaževskijeh Namjesnika najdalje za mjesec dana, od dana kad je preminuo Knjaz Gospodar.

Član 27.

Ako je u životu Knjaginja Mati, onda ona mora biti u Knjaževskom Namjesništvu, a druga dva Namjenika bira Narodna Skupština.

Član 28.

Namjesnici se biraju samo iz crnogorskijeh državljana po rođenju: koji su vjere pravoslavne, koji uživaju sva građanska prava, koji imaju 40 godina života, i koji su ministri, ili državni savjetnici, ili akreditovani poslanici kod stranih dvorova, ili predsjednici Velikog Suda, ili Glavne Državne Kontrole, ili brigadiri, ili koji su to bili.

Član 29.

Izbor Namjenika vrši se vazda tajnijem glasanjem.

Član 30.

Namjesnici primaju godišnje, na ime plate, jednu petinu od civilne liste Knjaza Gospodara, koju na ravne djelove dijele.

Namjesnici Knjaževskog Dostojanstva, prije nego uzmu u ruke Knjaževsku vlast, polažu zakletvu: da će Knjazu Gospodaru vjerni biti i da će vladati po Ustavu i zakonima zemaljskijem; a po tom primanje Knjaževske vlasti objavljuju proklamacijom.

Ako su imenovani testamentom, zakletvu polažu pred Narodnom Skupštinom, koju moraju sazvati najdalje u roku od mjesec dana po smrti Knjaza Gospodara, inače pred onom, koja ih izabere.

Član 31.

Za vrijeme maloljetstva Knjaza Gospodara ne može se učiniti nikakva promjena u Ustavu.

Član 32.

U slučaju, da koji od Knjaževskijeh Namjesnika umre ili bude inače spriječen vršiti svoju dužnost, onda na njegovo mjesto dolazi Predsjednik Državnog Savjeta.

Član 33.

Vaspitanjem maloljetnog Knjaza Gospodara upravljaće Knjaževsko Namjesništvo.

Član 34.

U slučaju da Knjaz Gospodar po smrti ne ostavi muškog potomstva, a Knjaginja bi bila trudna, onda će do njenog porođaja vršiti Knjaževsku vlast privremeno predsjednik Ministarskog Savjeta, predsjednik Državnog Savjeta i predsjednik Velikog Suda; a po porađaju biraju se Knjaževski Namjesnici u smislu čl. 28. ovog Ustava.

Član 35.

Civilna lista Knjaza Gospodara određuje se zakonom. Ona se ne može povisiti bez pristanka Narodne Skupštine, ni smanjiti bez pristanka Knjaza Gospodara.

Član 36.

Državna oblast Knjaževine Crne Gore ne može se ni razdvajati ni otuđiti. Njene granice ne mogu se ni smanjiti, ni razmijeniti bez sporazuma Knjaza Gospodara sa Narodnom Skupštinom.

Član 37.

Crna Gora dijeli se na oblasti, oblasti na kapetanije, a ove na opštine.

Član 38.

Grb je Knjaževine Crne Gore dvoglavi bijeli orao sa carskog krunom nad orlovskijem glavama, sa carskijem skiptrom u desnoj, a sa šârom u lijevoj kandži. Na prsima mu je lav na crvenom štitu.

Član 39.

Narodne su boje: crvena, plavetna i bijela.

Član 40.

Državna vjera je u Crnoj Gori istočno-pravoslavna.

Crnogorska je crkva autokefalna. One ne zavisi ni od koje strane Crkve, ali održava jedinstvo u dogmama s istočno-pravoslavnom Vaseljenskom Crkvom.

Sve ostale priznate vjeroispovijesti slobodne su u Crnoj Gori.

DIO DRUGI.

Narodno predstavništvo.

Član 41.

Narodno je predstavništvo Narodna Skupština.

Ona zamjenjuje: dosadašnje narodne zborove, sastanke i vijeća u Crnoj Gori.

Član 42.

Knjaz Gospodar saziva Narodnu Skupštinu redovno svake godine o Lučinu dne (18. oktobra) i određuje mjesto, gdje će se sastati.

On je može sazvati i u vandredan saziv, ako bi to zahtijevali važni i hitni poslovi državni.

Član 43.

Narodni poslanici biraju se na četiri godine.

Član 44.

Ako se izbori vrše poslije raspuštanja Narodne Skupštine, onda se četvorogodišnja perioda računa od dana otvaranja novoizabrane Skupštine.

Član 45.

Narodna Skupština sastoji se iz poslanika narodom slobodno izabranijeh i poslanika, koji dolaze po položaju, a to su: mitropolit crnogorski, arcibiskup barski i Primas srpski, muftija crnogorski, predsjednik i članovi Državnog Savjeta, predsjednik Velikog Suda, predsjednik Glavne Državne Kontrole i tri brigadira, koje Knjaz imenuje.

Član 46.

Izbori su narodnijeh poslanika neposredni.

Član 47.

Svaka kapetanija i sve oblasne varoši, kao i varoš Ulcinj, biraju po jednog poslanika.

Član 48.

Svaki crnogorski državljanin, koji je punoljetan, ima pravo da bira narodnog poslanika, bez obzira na to koliko plaća dacije.

Član 49.

Privremeno gube biračko pravo oni crnogorski državljani:

1) koji su osuđeni na tamnicu, dok se ne povrate u građanska prava;

2) koji su osuđeni na prijestupe na gubitak građanske časti, za vrijeme dokle traje ta kazna;

3) koji su pod stecištem;

4) koji su pod starateljstom; i

5) koji su bez dopuštenja crnogorske vlade stupili u službu strane države.

Član 50.

Aktivni oficiri u vojsci, kao i podoficiri i vojnici stojeće vojske, ne mogu birati narodne poslanike.

Član 51.

Pri izboru narodnijeh poslanika samo se lično, i to na jednom mjestu, može dati glas: u onoj kapetaniji ili varoši, u kojoj je birač upisan.

Član 52.

Ko nema pravo biranja ne može biti ni izabran za narodnog poslanika.

Član 53.

Za narodnog poslanika može biti izabran samo onaj crnogorski državljanin: kome ima punijeh trideset godina, koji stalno živi u Crnoj Gori, izuzimajući one, koji se bave na strani po državnom poslu, koji uživa sva građanska prava, i koji plaća državi najmanje 15 kruna godišnje poreza i dacije, ili zajedno dacije i poreza.

Član 54.

Činovnici upravnijeh (policijskijeh) vlasti ne mogu biti birani za narodne poslanike.

Član 55.

Svi poslanici moraju živjeti u Crnoj Gori, ali ne moraju živjeti u kapetaniji ili varoši, gdje su izabrani.

Član 56.

Za narodnog poslanika u kapetaniji ili u varoši izabran je onaj, koji bude dobio apsolutnu većinu svijeh birača, koji su glasali.

Član 57.

Ako su glasovi tako podijeljeni, da nijedan kandidat nije dobio apsolutnu većinu, onda se vrši uži izbor između ona dva, koji su dobili najveći broj glasova; u slučaju ravne podjele riješiće se kockom.

Član 58.

Ako ko bude izabran za narodnog poslanika na dva ili više mjesta, onda će on u Narodnoj Skupštini najaviti, koji mandat zadržava. Za ostala mjesta, u kojima je bio izabran, raspisaće se novi izbori poslanika najdalje u roku od mjesec dana.

Član 59.

Ako Narodna Skupština poništi koji izbor kao nezakonit, ili ako se ostavkom ili smrću uprazni koje poslaničko mjesto, onda se naknadni izbor mora izvršiti najdalje? za mjesec dana od onoga dana, kada je dotično poslaničko mjesto upražnjeno.

Član 60.

Svaki narodni poslanik predstavlja cio narod, a ne samo one, koji su ga izabrali.

Prema tome birači ne mogu dati poslaniku nikakva obavezna uputstva, jer on samo po svom ubjeđenju i savjesti glasa i rješava o narodnijem i državnijem poslovima.

Član 61.

Na prvom svojem sastanku, državnom pod predsjedništvom po godinama najstarijeh poslanika, Narodna Skupština podijeliće se kockom u odsjeke. Ti odsjeci biraju zatijem svaki po jednoga člana u odbor za prijegled poslaničkih punomoćija.

Član 62.

Narodna Skupština pregleda sama punomoćija svojih članova i izriče svoj sud o njima t. j. objerava ih ili ih kao nezakonite poništava.

Član 63.

Svi poslanici kad stupaju u dužnost polažu ovu zakletvu:

„Zaklinjem se Jednijem Bogom, da ću Knjazu Gospodaru vjeran biti, da ću Ustav vjerno čuvati i da ću pri mome radu u Narodnoj Skupštini jedino imati pred očima opšte dobro Knjaza Gospodara i Otadžbine.

Kako ovo ispunio, onako mi Bog pomogao i ovoga i onoga svijeta.”

Član 64.

Narodna Skupština, kad god se sazove, bira iz svoje sredine tajnijem glasanjem predsjednika, potpredsjednika i dva sekretara.

Član 65.

Knjaz Gospodar otvara i zaključuje Narodnu Skupštinu. On je može otvoriti lično prijestonom besjednom, ili preko Ministarskog Savjeta svojom poslanicom ili ukazom.

Član 66.

Knjaz Gospodar može sazvanu Skupštinu da odloži, ali to odlaganje ne može biti duže od tri mjeseca u jednom sazivu; može i da je raspusti, pa da naredi drugi izbor narodnijeh poslanika.

Drugi izbor poslanika mora biti naređen najdalje u roku od četiri mjeseca, a druga Skupština mora biti sazvana najdalje za šest mjeseci od dana raspuštanja.

Član 67.

Na prijestonu besjedu Knjaza Gospodara kojom otvara skupštinske sjednice, Narodna Skupština odgovara adresom.

Član 68.

Sjednice su skupštinske: javne i tajne. Tajne su onda, kad to zahtijeva predsjednik Skupštine, vlada ili deset poslanika.

Član 69.

Skupština može raditi i rješavati samo onda, ako je u sjednici više od polovine cjelokupnoga broja narodnijeh poslanika.

Za punovažan zaključak potrebna je apsolutna većina datijeh glasova.

Član 70.

Glasanje u Narodnoj Skupštini biva glasno (poimenice) i sijedanjem i ustajanjem, osim u slučajevima čl. 29. i 64. Ustava.

Glasanje glavno (poimenice) biva kad se glasa o cjelokupnom zakonu i o budžetu.

Glas se može dati samo lično.

DIO TREĆI.

Krug vlasti Narodne Skupštine.

Član 71.

Zakonodavni vlast vrši Narodna Skupština sa Knjazom Gospodarom.

Član 72.

U krug Narodne Skupštine spadaju oni predmeti, koji su joj Ustavom opredijeljeni i oni, koje bi joj Knjaz Gospodar preko vlade naročito uputio.

Član 73.

Nikakav zakon ne može biti bez pristanka Narodne Skupštine: izdat, ukinut, namijenjen ili obavezno protumačen.

Član 74.

Naredbe za izvršenje zakona kao i naredbe, koje potiču iz vrhovne i nadzorne vlasti Knjaza Gospodara, izdaje izvršna vlast.

Pri obnarodovanju zakona mora se kazati da je prethodio pristanak Narodne Skupštine, a u naredbama za izvršenje zakona mora se imenovati zakon, na osnovu kojega se izdaje naredba.

Član 75.

U slučaju da je zemaljska bezbijednost bila spoljno bilo iznutra u opasnosti, a Skupština nije na okupu, Knjaz Gospodar ima pravo, na prijedlog Ministarskog Savjeta, narediti sve što je potrebno za zaštitu zemaljske bezbjednosti, što će silu zakona imati. Kada se prva Skupština sastane, njoj će se ovako vandredno izdati zakoni saopštiti.

Član 76.

Zakoni i naredbe, koje Knjaz Gospodar obnaroduje shodno propisima čl. 74. i 75. ovoga Ustava, imaju obaveznu silu za sve državljane i sve vlasti.

Član 77.

Bez odobrenja Narodne Skupštine ne može se ni u kojem slučaju dacije ili kakav porez ili prirez ustanoviti ni postojeći izmjeniti.

Član 78.

Prijedlog da se kakav zakon izda ili postojeći izmjeni, dopuni ili protumači, može vlada učiniti Narodnoj Skupštini, a to isto i Skupština vladi, ali formalni projekti proizlaze samo od vlade.

Prijedlog da se kome odredi kakav poklon, nagrada ili potpora samo vlada može učiniti Narodnoj Skupštini.

Član 79.

Ministri imaju pravo da prisustvuju skupštinskijem sjednicama. Oni mogu učestvovati u pretresanju svakoga predmeta, koji je na dnevnom redu, biće saslušani kad bi god zahtijevali, i imaju pravo da još jednom govore o predmetu, pošto se pretres o njemu svrši.

Član 80.

U Narodnoj Skupštini mogu doći i vladini povjerenici, koje na prijedlog dotičnog ministra imenuje Knjaz Gospodar, a ovi će umjesto ministara, ili sa njima zajedno davati Skupštini potrebna objašnjenja, i ti povjerenici imaju tada ista prava kao i ministri.

Član 81.

Ministri i povjerenici ne mogu glasati, ako nijesu narodni poslanici.

Član 82.

Skupština je dužna da prije svega uzme u pretres one predmete i projekte, koje joj vlada podnese, a naročito budžet.

Tako isto vlada će one premete i prijedloge, koji joj se od Skupštine kao hitni označe, što prije uzeti u rasuđenje.

Član 83.

Svaki vladin prijedlog, prijedlozi poslanika, kao i uopšte svaki predmet mora se u Skupštini prije, nego što se uzme u savjetovanje i rješavanje, ispitati u jednom od odbora skupštinskijeh.

Član 84.

Odbori su dužni prije, nego što dadu svoje mišljenje Narodnoj Skupštini, saslušati ministra ili vladina povjerenika o primjedbama, koje bi ovaj imao da učini na njihovo mišljenje.

Član 85.

Vlada je svagda dužna dati odborima na njihovo zahtijevanje potrebno obavještenje.

Član 86.

Skupština ima pravo da i sama pozove ministre ili određene povjerenike, da joj dadu potrebno obavještenje. Oni su to dužni svagda učiniti osim slučaja, kad bi izvjesno saopštenje bilo od štete za zemaljske interese, jer je državna tajna, ili bi se tijem naudilo koristima Crne Gore, kad bi se prije vremena saopštilo.

Član 87.

Vlada može uzeti natrag kakav Skupštini podneseni projekat za sve vrijeme, dokle isti ne bude konačno riješen u Narodnoj Skupštini.

Član 88.

Ako Narodna Skupština primi kakav projekat, ali sa svojim izmjenama i dopunama, a vlada ovo ne usvoji, može vlada za isti projekat ili sasvijem uzeti natrag ili ga sa protivnijem razlozima ili sa svojim izmjenama vratiti istoj Skupštini.

Član 89.

Ako Skupština kakav projekat sasvijem odbaci, vlada ga može sa izmjenama podnijeti istoj Skupštini, a bez izmjena tek onoj Skupštini koja za ovom dođe.

Član 90.

Narodna Skupština ne može za odobrenje budžeta uslovljavati druge predmete, koji s njim ne stoje ni u kakvoj vezi.

Član 91.

Narodna Skupština podnosi Knjazu Gospodaru riješeni budžet državni.

Ako Narodna Skupština nađe da bi trebalo neke predložene sume smanjiti, ili ih sasvijem izostaviti, ona će svoje mišljenje razlozima potkrijepiti i imenovati predmete, kod kojih se ušteda može učiniti bez štete po državne interese.

Član 92.

Vlada će svagda svestrano ispitati i ocijeniti prijedloge, koje bi joj Skupština na osnovu čl. 91. Ustava učinila, i po mogućnosti uvažiti u koliko su oni i bez štete po državne interese.

Ako vlada te prijedloge ne uzmogne primiti, a Skupština i poslije datog joj obavještenja, ne odobri zahtijevane sume, kao i slučaju ako bi Skupština raspuštena bila prije nego je budžet bio riješen, onda važi dotadašnji budžet za iduću godinu.

U tome slučaju, da budžet važi i za iduću godinu, Knjaz Gospodar će sa prema potpisima svijeh ministara izdati naredbu, koja se ima obnarodovat i staviti među zakone.

Član 93.

Bez pristanka Narodne Skupštine ne može se država zadužiti.

Ako bi kakva vanredna i prijeka potreba zemaljska zahtijevala da se država zaduži, onda će se Skupština sazvati u vanredan saziv. U slučaju pak da se Crna Gora nalazi u takvijem vanrednijem prilikama da nije mogućno sazvati Narodnu Skupštinu u vanredni saziv Knjaz Gospodar može, na prijedlog Ministarskog Savjeta, a po dogovoru sa Državnijem Savjetom, riješiti da se učini zajam, koji ne smije biti veći od 200.000 kruna.

Knjaz Gospodar može na isti način riješiti, da se za podmirenje kakve vanredne i prije potrebe državne učini izdatak iz državne kase, za koji nema zakonodavno odobrenoga kredita; ali suma takvijeh izdataka ne može ukupno prijeći 50.000 kruna.

Vlada će u oba izložena slučaja saopštiti prvoj redovnoj Skupštini šta je učinjeno, i razložiti uzroke, zbog kojih je potrebno bilo da se tako postupi.

Član 94.

Na svaki zaključak, koji Narodna Skupština podnese Knjazu Gospodaru, slijediće Gospodareva odluka, i, u koliko je to mogućno, još za trajanja te skupštinske sesije.

Član 95.

Skupština ima pravo ankete, kao i istrage u izbornijem i čisto administrativnijem pitanjima.

Član 96.

Narodna Skupština može da primi pismeno žalbe o predmetima, koje je dotični ministar već riješio, ali ona ne može lično primati žalioce.

Tako isto Narodna Skupština može primati pismene molbe iz naroda, ali ne i molioce.

Član 97.

Narodni je poslanik neodgovoran za svoj rad u Narodnoj Skupštini. Njega niko i nikad ne može uzeti na odgovor za glas, koji je kao narodni poslanik dao u Skupštini.

Ako bi njegovi izrazi sadržavali u sebi napadanje na Narodnu Skupštinu ili na pojedine narodne poslanike, onda predsjednik ima pravo i dužnost, da sjednicu za po dana prekine. U prvoj sjednici iza ovoga predsjednik će predložiti da Skupština riješi, da se dotični poslanik za neko vrijeme isključi iz Skupštine.

A ako bi izrazi poslanika, koje u Skupštini izgovore, sadržavali u sebi takve uvrede ma kome bilo, koje se po krivičnome zakoniku smatraju kao zločin ili prijestup, poslanik se može optužiti redovnim sudovima, ali se i za to traži odobrenje skupštinsko.

Član 98.

Narodni poslanici na pet dana prije nego što se otvori Skupština, i za sve vrijeme trajanje njena rada (sesija) ne mogu biti pritvoreni, niti predani sudu.

Član 99.

Dokle Skupština traje ne može nikakva vlast ni pozvati ni u pritvor staviti narodnog poslanika, ako Narodna Skupština ne riješi, da se može išljeđenje protiv njega početi, osim u slučaju kad se uhvati na samom djelu zločinstva.

Član 100.

Ako se poslani za vrijeme sesije na samom djelu zločinstva uhvati, može se staviti u pritvor, ali se to mora odmah javiti Narodnoj Skupštini i ništa se dalje ne može protivu njega preduzimati, dok Skupština ne riješi, ima li mjesta stavljanju pod sud.

Član 101.

Narodni poslanici ne mogu se bez poziva Knjaza Gospodara skupiti u sjednice Narodne Skupštine, niti mogu dalje što raditi, kad su sjednice zaključene, odložene ili je Skupština raspuštena.

Član 102.

Narodni poslanici, koji ne žive stalno u mjestu, gdje se drže sjednice, dobijaju putni i dnevni trošak iz državne kase, što se odrediti zasebnijem zakonom.

Član 103.

Bliži propisi o poslovnom red u Narodnoj Skupštini opredijeliće se osobenijem zakonom.

DIO ČETVRTI.

Ministri.

Član 104.

Knjaz Gospodar postavlja i razrješava ministre.

Član 105.

Ministarski Savjet stoji na čelu državne službe.

On stoji neposredno pod Knjazom Gospodarom.

Član 106.

Ministarski Savjet sastavljaju ministri, naimenovani za pojedine struke države uprave, između kojih Knjaz Gospodar, po svome nahođenju, postavlja jednoga od njih za predsjednika Ministarskog Savjeta.

Član 107.

Ministri polažu zakletvu Knjazu Gospodaru: da će mu biti vjerni, i da će se savjesno pridržavati Ustava i zemaljskijeh zakona.

Član 108.

Ministri su odgovorni Knjazu Gospodaru i Narodnoj Skupštini za svoja službena djela.

Svaki akt državni, koji Knjaz Gospodar potpisuje, mora imati premapotpis nadležnog ministra.

Član 109.

Ministar može biti samo crnogorski državljanin.

Član 110.

Ministri kad odstupe mogu se držati na raspoloženju knjaževske vlade za godinu dana najviše; za tijem, ako se ne bi primili onog, ili njemu ravnog položaja, sa koga su došli za ministre, imaju pravo da budu pensionisani, pošto su napunili u državnoj službi minimum godina, koje propisuje zakon o činovnicima građanskog reda.

Ministri, koji nijesu prije toga bili u državnoj službi, kad na gornji način odstupe, mogu dobiti položaj s platom od 4.000 kruna. Ako takvog položaja upražnjenog ne bi bilo, staviće su pensiju prema tom položaju, pošto bi proveli u ministarskoj dužnosti minimum godina, što traži zakon o činovnicima građanskog reda.

Član 111.

Ministar može biti optužen:

1. kad učini izdajstvo prema Otadžbini ili Vladaocu;
2. kad povrijedi ustav zemaljski;
3. kad primi mito;
4. kad ošteti državu iz koristiljublja; i
5. kad povrijedi zakone u slučajima, koje bude odredio zakon o ministarskoj odgovornosti.

Član 112.

Ministra može opštužiti Knjaz Gospodar i Narodna Skupština.

Prijedlog, da se ministar opštuži, mora podnijeti napismeno i mora sadržavati tačke optuženja. Ako Knjaz Gospodar optužuje ministra, predsjednik Ministarskog Savjeta podnosi optužbu Narodnoj Skupštini; ako Skupština optužuju ministra, optužba mora biti potpisana najmanje od trećine svijeh narodnijeh poslanika.

Član 113.

Pravo Knjaza Gospodara i Narodne Skupštine da ministra optužbi traje pet godine do dana, kad je djelo učinjeno.

Član 114.

Da se ministar stavi po sud potreban je pristanak dvije trećine svijeh prisutnijeh poslanika u Narodnoj Skupštini.

Član 115.

Optuženome i pod sud stavljenome ministru sudi Državni Sud, sastavljen od članova Državnoga Savjeta i članova Velikog Suda.

Član 116.

Osuđenog ministra ne može Knjaz Gospodar pomilovati, niti prekinuti povedenu istragu; osim ako bi to predložila Narodna Skupština.

Član 117.

Bliža naređenja o pojedinijem slučajevima ministarske odgovornosti, o kazni koja se ima primijeniti na njihove krivice i o postupku i suđenju, odrediće se naročitijem zakonom.

DIO PETI.

Državni Savjet.

Član 118.

Državni Savjet sastavljen je od šest članova.

Članove Državnog Savjeta postavlja Knjaz Gospodar i iz njihove sredine postavlja predsjednik, dokle ne nađe za shodno, da ga drugijem zamijeni.

Član 119.

Državni Savjetnici mogu biti oni crnogorski državljani: koji su navršili 35 godina života, koji su svršili redovno kakav fakultet na strani ili kakvi višu stručnu školu, koja stoji u rangu fakulteta, i koji su proveli 10 godina u državnoj službi; ili oni koji su bili ministri.

Član 120.

Državni Savjet ima ove dužvnosti:

1. da proučava zakonske prijedloge, koja vlada podnosi Narodnoj Skupštini i da daje svoje mišljenje o njima;
2. da daje vladi svoje mišljenje o predmetima, koje bi mu ona predložila;
3. da rasmatra i rješava žalbe protiv ministarskijeh rješenja u spornijem administrativnijem pitanjima. Ta rješenja Državnog Savjeta obavezna su za ministre;
4. da rješava sukobe između administrativnijeh vlasti, kao i između sudskijeh i administrativnijeh vlasti;
5. da sudi državnijem činovnicima kao disciplinarnim sud;
6. da odobrava djelimične izdatke iz opštega kredita određenoga budžetom za vanredne potrebe, kao i djelimično upotrebljavanje određenoga kredita za velike građevine;
7. da odobrava izuzetno stupanje u crnogorsko državljanstvo;
8. da odobrava poravnanje između države i pojedinih lica, koja bi se pokazala kao korisna po državne interese;
9. da odobrava zaduživanje države, kao vanredne kredite u slučajevima predviđenijem čl. 93. ovoga Ustava;
10. da rasmatra i rješava po žalbama protiv ukaza, kojima se vrijeđaju zakonom ujemčena privatna prava; ako je pak ukazom povrijeđen kakav državni materijalni interes u korist pojedinaca, onda Glavna Državna Kontrola ima pravo da se žali Državnom Savjetu u ime države;
11. da rasmatra i rješava po žalbama protiv ministarskijeh rješenja, donesenijeh po predmetima, za koje ministar po zakonu nije nadležan, ili kad prelaze krug njegove zakonom određene vlasti;
12. da rješava o prodaji neporetnijeh dobara, koja pripadaju oblastima, kapetanijama i opštinama;
13. da rješava o rashodovanju onijeh suma, za koje bi se pokazalo, da nemaju otkud naplatiti;
14. da može od Glavne Državne Kontrole zahtijevati potrebne izvještaje o državnijem računima;
15. da presuđuje o žalbama protiv osudnijeh rješenja Glavne Državne Kontrole; i
16. da vrši one poslove, koje bi odredili razni zemaljski zakoni.

Član 121.

Poslovni red u Državnome Savjetu opredijeliće se osobenijem zakonom.

DIO ŠESTI.

Vojska.

Član 122.

Svaki je crnogorski državljanin dužan služiti u vojsci.

Član 123.

Rok vojne službe, način odsluživanja i izuzeća od lične službe, kao i kakvih činova ima u vojsci, kako se oni dobijaju i kako gube, propisuje naročiti zakon.

Član 124.

Ustrojstvo vojske propisuje se naročitijem zakonom, a formaciju vojske određuje Knjaz Gospodar uredbom.

Član 125.

Odredbe o vojnoj disciplini i disciplinskijem kaznama propisuje Knjaz Gospodar uredbom.

Član 126.

Vojnicima, podoficirima i oficirima, dok su u stojećoj vojsci i pod barjakom, sude vojni sudovi samo za krivizna djela.

Član 127.

Naročiti zakon odrediće sastav, uređenje i nadležnosti vojnijeh sudova.

DIO SEDMI.

Crkva, škola i dobrotvorni zavodi.

Član 128.

Slobodno i javno izvršivanje vjerozakonskih obreda imaju u Crnoj Gori sve priznate vjeroispovijesti.

Član 129.

Unutrašnja uprava istočno-pravoslavne crkve pripada mitropoliji crnogorskoj, odnosno Arhijerejskom Saboru.

Uprava unutrašnjih vjeroispovijednijeh poslova rimsko-katoličke crkve pripada arcibiskupiji barskoj.

Unutrašnja uprava Muhamedove vjeroispovijesti pripada muftiji crnogorskom.

Član 130.

Duhovne vlasti svijeh priznatijeh vjeroispovijesti u Crnoj Gori stoje pod nadzorom ministra prosvjete i crkvenijeh poslova.

Član 131.

Uređenje crkvenijeh vlasti i bogoslovije istočno-pravoslavne crkve donosi se putem zakona, po dogovoru ministra prosvjete sa Arhijerejskim Saborom.

Član 132.

Duhovne vlasti sude sveštenicima za krivice, učinjene u svešteničkim dužnostima, izuzimajući one krivice, koje se kazne po krivičnom zakonu.

Član 133.

Sveštena lica i crkvene ustanove potčinjene su zemaljskijem zakonima u pogledu građanskijeh odnosa i imanja, a u pogledu unutrašnjeg uređenja i uprave, upravljaju se prema statutima, koje potvrđuje knjaževska vlada.

Član 134.

Žalbe protiv zloupotreba duhobnijeh vlasti svijeh priznatijeh vjeroispovijesti u Crnoj Gori, podnose se ministru prosvjete i crkvenijeh poslova.

Član 135.

Prepiska duhovnijeh vlasti istočno-pravoslavne crkve sa stranijem crkvenijem vlastima, saborima i sinodima, vrši se sa odobrenjem ministra prosvjete i crkvenijeh poslova.

Službena prepiska drugijeh vjeroispovijesti sa stranijem duhovnijem vlastima podnosi se na uviđaj i odobrenje ministru prosvjete i crkvenijeh poslova.

Član 136.

Zabranjuje se svaka radnja, upravljena protiv istočno-pravoslavne crkve u Crnoj Gori (prozelitizam).

Član 137.

Službena pisma ili naredbe duhovnijeh vlasti, sabora i sinoda sa strane ne može nikakva duhovna vlast obnarodovati i izvršiti u Crnoj Gori bez odobrenja ministra prosvjete i crkvenijeh poslova.

Član 138.

Osnovno je školovanje u Crnoj Gori obavezno, ono je besplatno u javnijem osnovnijem školama.

Član 139.

Sve javne i privatne škole, književna i učena društva i drugi prosvjetni zavodi i Crnoj Gori stoje pod nadzorom ministra prosvjete i crkvenijeh poslova.

Član 140.

Dobrotvorni zavodi i zadužbine za crkvene i prosvjetne ciljeve, koje osnuju i privatni ljudi svojim imanjem ili fondovima, moći će postojati s odobrenjem državne vlasti.

Imanje tijeh zavoda i zadužbina ne može se smatrati kao državno imanje, i ne može se ni na što drugo upotrebiti osim na ono, za šta je zavještano i kako je namijenjeno.

Član 141.

Sveštenici istočno-pravoslavne crkve imaju naročiti sveštenički "fond" osnovan njihovijem ulozima od plata, i iz njega dobijaju pensiju prema postojećim statutima.

DIO OSMI.

Sudska vlast.

Član 142.

Sudstvo je u Crnoj Gori nezavisno.

Pravda se izriče u ime Knjaza Gospodara.

Član 143.

Za izricanje pravde postoje kapetanski sudovi, oblasni sudovi i Veliki Sud.

Član 144.

U varošima, koje zakon predvidi, kapetansku prvostepenu sudsku vlast vrše opštinski sudovi.

Član 145.

Sve sudije postavlja Knjaz Gospodar.

Oni ne mogu biti premješteni, otpušteni ili pensionisani osim po zakonu o sudijama.

Član 146.

Sudovi sude i rješavaju po zakonima zemaljskijem.

Član 147.

Zakon nema povrtane sile na štetu prava stečenijeh ranijim zakonima.

Član 148.

Nikakav sud ni sudsko nadleštvo ne može se ustanoviti drukčije osim putem zakona.

Član 149.

Ni jedan sud ne smije nikoga uzimati na odgovor, ako po zakonu nije za to nadležan.

Član 150.

Suđenje je u sudovima javno osim slučaja, gdje sud nađe, da valja isključiti javnost radi morala ili radi reda.

Član 151.

U svakoj presudi i svakom rješenju moraju se navesti razlozi i zakonske odredbe, na kojima su oni osnivani.

Član 152.

U svima zločinima optuženi mora imati branioca, od kad se pod sud stavi. Ako optuženi ne odredi sebi branioca, onda će mu ga sam sud postaviti.

Član 153.

Ne mogu biti u isto vrijeme u jednome sudu, niti zajedno suditi srodnici po krvi u pravoj liniji ma u kome bilo stepenu; u pobočnoj liniji do četvrtoga koljena (8. stepena), a po tazbini do drugog koljena (4. stepena) zaključno.

Član 154.

Sudija može biti samo onaj crnogroski državljanin, koji je, uz druge zakonske uslove za državnu službu, redovno svršio pravni fakultet.

U oblasnom sudu može biti sudija samo onaj, koji je navršio 25 godina, i bio dvije godine u sudskoj struci; a u Velikom Sudu onaj, koji je navršio 30 godina života.

Za predsjednika u oblasnijem sudovima traži se, da su služili najmanje 4 godine kao sudije oblasnijeh sudova ili kao sekretari ministarstva pravde ili Velikog Suda; a za predsjednika i članove Velikog Suda traži se, da su služili najmanje 6 godina kao sudije oblasnijeh sudova.

DIO DEVETI.

Državne finansije.

Član 155.

Svaki crnogorski državljanin plaća državi daciju i porez. Ovaj plaća po imućstvu.

Član 156.

Knjaz Gospodar i članovi Vladalačkog Doma ne plaćaju dacije ni poreza.

Član 157.

Niko se ne može osloboditi dacije ni poreza izuzevši slučaje, koja je zakon predvidio.

Član 158.

Narodna Skupština odobrava svake godine državni budžet, koji vrijedi samo za godinu.

Član 159.

Budžet se mora podnositi Narodnoj Skupštini u samome početku njenoga rada. U isto vrijeme podnosiće se Narodnoj Skupštini završni prošlogodišnji račun.

Član 160.

Svi prihodi i rashodi državni moraju ući u budžet i u završni račun.

Član 161.

Ako Narodna Skuština nije mogla utvrditi novi budžet prije početka računske godine, ona će produžiti privremeno budžet istekle godine, sve dok novi budžet ne bude utvrđen.

Član 162.

Ako je Narodna Skupština raspuštena ili odložena, prije nego što je riješila budžet, onda dotadašnji budžet važi i za iduću godinu.

DIO DESETI.

Državno imanje.

Član 163.

Državno imanje sastavljaju sva ona nepokretna i pokretna dobra, i sva imovina prava, koja država kao svoja pribavlja i drži.

Član 164.

Državno imanje može se samo odobrenjem Narodne Skupštine otuđiti ili ono, ili njegov prihod založiti ili inače opteretiti.

Član 165.

Pravo monopola pripada državi.

Ona može to svoje pravo prenijeti na drugoga, ali samo na određeno vrijeme i putem zakona.

Član 166.

Rude su svojina državna, a u kojoj mjeri to će zakon opredijeliti.

Član 167.

Povlastice (koncesije), ma koje vrste bile daju se na određeno vrijeme i po naročitom zakonu.

Član 168.

Državnijem imanjem upravlja ministar finansija prema zakonskijem odredbama.

Član 169.

Od državnoga imanja razlikuje se privatno imanje Knjaza Gospodara.

On njima slobodne raspolaže za života i na slučaj smrti. U pogledu imanja Knjaza Gospodara ne vrijedi tačka 2. čl. 2. ovog Ustava.

DIO JEDANAESTI.

Glavna Državna Kontrola.

Član 170.

Za prijegled državnijeh računa u Crnoj Gori postoji Glavna Državna Kontrola. Ona je zasebno državno nadleštvo i računski sud.

Član 171.

Glavna Državna Kontrola ima predsjednika i dva člana.

Predsjednika i članove Glavne Državne Kontrole bira Narodna Skuština iz kandidacione liste, koju sastavlja Državni Savjet, i na kojoj je predloženo dvaput onoliko kandidata, koliko ima praznijeh mjesta.

Član 172.

Predsjednik i članovi Glavne Državne Kontrole mogu biti samo oni crnogorski državljani: koji su navršili 30 godina života, koji su redovno svršili kakav fakultet ili kakvu višu stručnu školu, koja stoji u rangu fakulteta, i koji su proveli 10 godina u državnoj službi; ili koji su bili ministri finansija; ili koji su služili kao viši činovnici u finansijskoj struci, a imaju najmanje 10 godina državne službe. Ali predsjednik ili jedan od članova Glavne Državne Kontrole mora da je redovno svršio pravni fakultet.

Član 173.

Glavna Državna Kontrola pregleda, ispravlja i likvidira račune državne administracije i svijeh računopolagača prema državnoj kasi.

Ona motri da se ne prekorači ni jedan izdatak na budžetu; ona završuje račune svijeh državnijeh uprava, i dužna je prikupljati sve potrebne dokaze i obavještenja.

Član 174.

Opšti račun državni podnosi se Narodnoj Skupštini sa primjedbama Glavne Državne Komisije i to najdalje za dvije godine od završetka budžetske godine.

Član 175.

Naročitijem zakonom određuje se uređenje i krug rada Glavne Državne Kontrole, kao i način, kojim će se postavljati njezino osoblje.

DIO DVANAESTI.

Opštine i pravna lica.

Član 176.

Opštine u Crnoj Gori imaju svoju samoupravu shodno zakonskijem propisima.

Član 177.

Za vršenje opštinskijeh postoji: opštinski sud (kmetovski), opštinski odbor i opštinski zbor.

Član 178.

Opštinski su izbori neposredni.

Član 179.

Pravo glasanja pri opštinskijem izborima ima svaki punoljetni crnogorski državljanin, koji uz druge zakonske uslove plaća daciju ili porez.

Član 180.

Opštinske vlasti pored opštinskijeh poslova dužne su vršiti državne poslove, koje im zakoni odrede.

Član 181.

Svaki državljanin i svako nepokretno dobro mora biti u nekoj opštini i snositi opštinske terete.

Član 182.

Opština ne može nikakav prirez ustanoviti bez odobrenja opštinskog zbora.

Član 183.

Opština se ne može zadužiti dok to ne odobri opštinski zbor.

Član 184.

Zakon će odrediti u kojim će slučajevima biti potrebno za prireze i za zaduživanje, odobrenje zakonodavne ili državne vlasti.

Član 185.

Oblasti, kapetanije i opštine mogu imati svojeg imanja.

Član 186.

Nova se opština ne može stvoriti niti se obim opštine može mijenjati bez odobrenja zakonodavne vlasti.

Član 187.

Nikakvo pravno lice ne može postati bez odobrenja državne vlasti.

Član 188.

Pravna lica mogu imati svog imanja, koje mora snositi državne i opštinske terete.

Član 189.

Uređenje i krug rada opštinskijeh vlasti, i odnos između njih i državnijeh vlasti urediće se naročitijem zakonom.

DIO TRINAESTI.

Državna služba.

Član 190.

Svi crnogorski državljani imaju jednaka prava na sva zvanja u svijem strukama državne službe, ako ispune uslove, koje Ustav i zakoni propisuju.

Strani državljani mogi biti primljeni u državnu službu samo pod ugovorom.

Član 191.

Pri postavljanju i unapređenju činovnika mora se paziti na vladanje, sposobnost i stručnu spremu.

Član 192.

Svaki je činovnik odgovoran za svoje službena djela.

Član 193.

Činovnici polažu pri stupanju u državnu službu zakletvu, da će Knjazu Gospodaru biti vjerni i poslušni, i da će se savjesno pridržavati Ustava i zakona zemljaskijeh.

Član 194.

Državna zvanja, plate činovničke, kao i red u državnoj službi utvrđuju se zakonom.

Član 195.

Činovnici u Crnoj Gori imaju pensiju.

Zakon određuje osnove, po kojima činovnik može imati pravo na pensiju, kao i po kojima može biti stavljen u pensiju.

Za osiguranje pensionisanijeh činovnika, udovica i djece umrlijeh činovnika postoji naročiti fond, osnovan ulozima od činovničkijeh plata.

Ako ovaj fond ne bi mogao podmirivati sve izdatke na pensije činovnika, udovica i djece umrlijeh činovnika, nedostatak se podmiruje iz državne kase.

DIO ČETRNAESTI.

Ustavna prava crnogorskijeh državljana.

Član 196.

Svi su crnogorski državljani pred zakonom jednaki.

Član 197.

Lična sloboda ujemčava se svakom državljaninu ovijem Ustavom.

Član 198.

Niko ne može biti uzet na odgovor osim u slučajevima, koje je zakon predvidio, i načinom, kako je zakon odredio.

Član 199.

Niko ne može biti pritvoren ili inače lišen slobode osim u slučajevima i po propisima, koje je zakon predvidio.

Član 200.

Niko ne može biti suđen dok ne bude saslušan, ili zakonitijem mačinom pozvan da se brani.

Član 201.

Nikome ne može suditi nenadležni sud.

Član 202.

Kazna se može ustanoviti samo zakonom, a primijeniti jedino na djela, za koja je zakon rekao, da će se tom kaznom kazniti.

Član 203.

Smrtna se kazna ukida za čisto politilje krivce.

Od toga se izuzimaju slučajevi: pokušaji ili izvršenje atentata na ličnost Knjaza Gospodara i na članove Vladalačkog Doma.

Izuzimaju se osim toga slučaji, u kojima je uz čisto političku krivicu učinjeno još neko kažnjivo djelo, za koje je određena zakonom smrtna kazna, kao i slučaji, koje vojni zakoni kazna smrtnom kaznom.

Član 204.

Stan je crnogorskijeh državljana neporedan. Vlast ne može preduzeti nikakvo pretresanje u stani državljana osim u slučajima, koje je zakon predvidio i načinom, kako zakon propisuje.

Član 205.

Kazna oduzimanja imanja (konfiskacija) ne može se ustanoviti.

Pojedine stvari mogu se oduzeti, ako su proizvod kažnjivoga djela, ili su kao oruđe za to posližile, ili su bile namijenjene da to poslužen.

Član 206.

Svojina je nepovredna, ma kakve prirode ona bila.

Član 207.

Niko ne može biti prinuđen da svoje dobro ustupi na državne ili druge javne potrebe, niti se pravo privatne svojine može radi toga ograničiti, osim gdje zakon to dopušta i to uz naknadu.

Član 208.

Sloboda je savjesti neograničena.

Priznate vjere slobodne su i zaštićene zakonom, u koliko vršenje njihovijeh obreda ne vrijeđa javni red i mora.

Član 209.

Svaki crnogorski državljanin ima pravo da u granicama zakona iskaže svoje misli govorom, pismom, štampom ili u slikama.

Član 210.

Štampa je u Crnoj Gori slobodna.

Ne može se ustanoviti ni cenzura ni kaucija niti kakva preventivna mjera, koja sprečava izlaženje, prodaju i rasturanje spisa i novina, osim po zakonu o štampi.

Član 211.

Nepovredna je tajna pisama i telegrafskijeh depeša osim u slučaju rata i u slučaju krivinčne istrage.

Član 212.

Državljani imaju pravo skupljati se mirno u zborove, upravljajući se pri tome po zakonu.

Član 213.

Državljani imaju pravo udruživati se u ciljevima, koji nijesu protivni zakonima.

Član 214.

Crnogorski državljani imaju pravo obraćati se molbama državnijem vlastima.

Oni imaju pravo i žaliti se protiv nezakonitijeh postupaka vlasti.

Član 215.

Svakom je državljaninu slobodno da istupi iz crnogorskog državljanstva, pošto ispuni obavete vojne službe i druge svoje dužnosti, koje bi imao spram države, ili naspram privatnijeh lica.

Član 216.

Stranci, koji se nalaze na crnogorskom zemljišt uživaju zaštitu crnogorskijeh zakona, što se tiče njihove ličnosti i imanja.

Oni su dužni podnositi opštinske i državne terete, u koliko se tome ne protive međunarodni ugovori.

Član 217.

Čisto politički krivci ne smiju se izdavati.

DIO PETNAESTI.

Ustav Državni.

Član 218.

Ustav se ne može obustaviti ni u cjelini ni u pojedinijem djelovima njegovijem.

Član 219.

Prijedlog, da se što u Ustavu izmjeni, dopuni ili protumači, može učiniti Knjaz Gospodar ili Narodna Skupština.

U takvom prijedlogu moraju se izrokom imenovati one tačke Ustava, koje bi se imale izmijeniti, dopuniti ili protumačiti.

Član 220.

Za prijedlog da se u Ustavu što izmijeni, dopuni ili protimači protrebno je da glasaju dvije trećine prisutnijeh narodnijeh poslanika i da za tijem učine saglasan zaključak još dvije redovne Skupštine, jedna za drugom.

Prelazna naređenja.

Član 221.

I. Dok se ne donesu ovijem Ustavom predviđeni novi zakoni, dotle ostaju u snazi oni zakoni, koji su do danas važili, u koliko se ne kose sa naređenjima ovoga Ustava.

II. Knjaževska vlada izradiće na osnovu ovoga Ustava najpotrebnije zakone i uredbe, koji će, pošto ih pretrese Državni Savjet i odobri Knjaz Gospodar, imati silu zakona i važiti kao privremeni, dokle iz Narodna Skupština u redovnijim sazivima ne pretrese i riješi.

Knjaževska vlada prvo će spremiti:

1. nacrt zakona o izborima narodnijeh poslanika, koji će se primijeniti samo na izbore narodnih poslanika za prvu redovnu skupštinu periodu;
2. nacrt zakona o poslovnom redu u Narodnoj Skupštini; i
3. nacrt zakona o ministarskoj odgovornosti.

III. Državni Savjet prestaje u dosadašnjem svom sastavu, a Knjaz Gospodar može postaviti po potrebi predsjednika i članove Državnog Savjeta i mimo odredbe ovog Ustava. Ovakav Državni Savjet vršiće dužnosti previđene ovijem Ustavom najdalje do kraja druge redovne skupštinske periode, kada će se izvršiti naimenovanje: predsjednika i članova Državnog Savjeta prema čl. 118. i 119. ovoga Ustava.

IV. Popunjavanje Velikog Suda i oblasnijeh sudova vršiće se po potrebi i mimo odredbe ovoga Ustava najdalje do kraja druge redovne skupštinske periode. Poslije toga vremena svi oni, koji nemaju kvalifikacija ovijem Ustavom predviđenijeh ne mogu dalje ostati na tijem položajima.

V. Postavljanje predsjednika i članova Glavne Državne Kontrole, izvršiće se prema odredbama ovog Ustava najdalje do svršetka druge skupštinske periode.

VI. Na prvom redovnom sazivu Narodne Skupštine donijeće se ovi zakoni: zakon o državnom budžetu, zakon o poslovnom redu u Narodnoj Skupštini, zakon o ministarskoj odgovrnosti i drugi, koji bi se pokazali kao neophodno potrebni da se ovaj Ustav u život uvede.

Član 222.

Ovaj Ustav stupa na snagu 6. decembra 1905. godine.

Naređujemo svima Našim ministrima da ovaj Ustav obnaroduju i o izvršenju se njegovu staraju, vlastima pak zapovijedamo, da po njemu postupaju, a svima i svakome da mu se pokoravaju.

Cetinje, na Nikolj-dan 1905.

NIKOLA s. r.