* * *
[Urok sjedi na pragu]
Urok sjedi na pragu,
uročica pod pragom.
Što urok ureče,
uročica odreče.
’Ajd u polje, uroče! 5
O, ure, urojčino,
o, uda, udaljčino,
tu ti nije stana
do bijela dana,
niti imaš pomoći, 10
bez tavne noći.
’Ajd u nebeske visine,
u morske dubljine,
đe ore ne pjeva,
đe guska ne gače, 15
đe se kruv ne mijesi,
đe se bog ne moli.
Ni na vuku roga,
ni u kamenu mozga,
ni na gavrana biljega, 20
ni na meni uroka.
Sama ruka sebi rukav sašila,
sama ja sebe uroke skinula.
(18, s. 34)
|
|
Pevač, mesto zapisa i napomena
Reference
Izvor
- Radenković, Ljubinko: Narodne basme i bajanja; Gradina, Niš; : Jedinstvo, Priština; Svetlost Kragujevac, 1982., str. 333. br. 523.
- Begović, Nikola. Život i običaji Srba graničara. Uroci, BV, II (1887), br. 3, s. 34.
- Timotijević, Božidar: Istrčaše donjozemci srpske narodne basme, uricanja i vračanja, Narodna knjiga, Beograd, 1978., str. 23.