Urodila b'jelica šenica

Izvor: Викизворник


Urodila b'jelica šenica

Urodila b'jelica šenica,
od Ponora do Vilića dvora.
Želo ju je trista žetelica,
a vezalo dvjesta vezioca,
i pred njima Ale Meuniću. 5
Kad su bili dvoru na avliju,
večeraše i akšam klanjaše,
pa pred kulom kolo uhvatiše.
Pred kolom je Ale Meuniću.
Gledala ga Vilića Lejlija, 10
gledala je i govorila je:
"Mili Bože, ja harna junaka!
Da Bog dade da mi suđen bude!"
Misli Lejla da niko ne čuje,
al' to čuje bratac Mustaj-beže, 15
pa je Lejli tiho govorio:
"Šuti, Lejlo, glave ne nosila,
gdje će ići prvog bega kćerka,
za Aliju, jednoga fakirka!"
Kada seka brata razumila, 20
ona ide u drugu odaju,
pa otvara sahtijan-sanduke,
oblači se što god ljepše može,
pa otiđe na liticu st'jenu,
zavi oči, niz liticu skoči, 25
pade mrtva, žalosna joj majka!
Tud nalazi Ale Meuniću,
kad ugleda na zemljici Lejlu,
damla ga je u srce udrila,
mrtav pade uz Lejlu djevojku. 30

Datoteka:Murat Sipan vinjeta.jpg



Reference[uredi]

Izvor[uredi]

  • Urodila b'jelica šenica Rukopisna zbirka Ivana Zovke, sv. III, br. 74, str. 155.
  • Munib Maglajlić: Usmena balada Bošnjaka. Sarajevo: "Preporod", 1995. (Bošnjačka književnost u 100 knjiga)., str. 171-172.