Podigla se jedna četa mala,
Malena je, al’ je ognjevita,
Pred njome je barjaktare Mujo,
Barjak nosi, Turski popijeva:
„Teško tome, kom' na konak dođem! 5
„Zaklaću mu vola ispod kola,
„I zaklati ovna ispod zvona;
„Iskaću mu vina od tri ljeta,
„I rakije od četiri ljeta;
„I to bi mu mali jadi bili, 10
„Bez nevjeste večerati ne ću,
„Vez đevojke san boravit’ ne ću.”
Tek to Mujo u besjedi bješe,
Puče puška iz gore zelene,
Dobro Muja bješe pogodila: 15
Među toke u prsi široke,
Pade Mujo u zelenu travu,
Junak njemu iz gore govori:
„Hoćeš, Mujo, lijepu đevojku?
„Eto tebe lijepe đevojke, 20
„A đevojke zelene travice.”
Srpske narodne pjesme, skupio ih i na svjet izdao Vuk Stefanović Karadžić, knjiga prva, u kojoj su različne ženske pjesme, državno izdanje, Biograd, Štamparija Kraljevine Srbije, 1891, str. 501-502.
