5
Udaja momčeta mjesto đevojke
Silan bego, silan ti bijaše!
A od sile dva draga prosaše:
Jedno drago Novu bijelome,
Drugo drago u šeher Mostaru.
Silan bego, silan ti bijaše!
A od siledvoj' svata kupjaše,
Seku sprema Novu bijelome,
Majku sprema u šeher Mostaru.
Kad su svati šer mostaru došli,
Lijepo ih tamo dočekali,
Oddobrijeh odsjedoše konja,
Konje vode u konjske podrume,
A svatoveu nove harove,
A enđije na bijelu kulu.
Sve su enđe sjele i razvile,
A ne sjedi đuvegijna majka.
Veli njojzi đevojačka majka:
„Moja prijo, đuvegijna majko!
„Što ne sjedeš, te se ne razviješ,
„I ne piješ sladkoga šerbeta,
„Kao što je adetu Turaka?“
Veli njojzi đuvegijna majka:
„Prijo moja, đevojačka majko!
„Neću sjesti, nit' ću se razviti,
„Dok ne vidim milu moju snahu,
„Kad sam tol'ke svate zamučila.“
Majka šeta Ajki u odaju:
„O Ajkuno, mila šćeri moja!
„Evo neće svekrvica tvoja
„Ni da sjede, ni da se razvije,
„Ni da pije sladkoga šerbeta,
„Dok ne vidi tebe, šćeri Ajko!“
Ajka majci tiho progovara:
„0 Bogu mi, moja stara majko!
„Ja sam majko izgubila ključe
„0dmojega okovan” sanduka,
„Đe mi stoji bakam i bjelilo:
„Već mi zovi brata Useina,
„U njeg' su mi od sanduka ključi.“
Zove majka sina Useina:
„Useine, mojedjete drago!
„Zove tebe Ajka, seka tvoja.“
OdeUso sestri u odaju.
Veli njemu Ajkuna đevojka:
„Useine, brate od matere!
„Ja nijesam izgubila ključe,
„Već sam čula, a drugi mi kažu,
„Đe je bego drugu isprosio,
„U Novome curu plemenitu,
„Ne bih njojzi ni za sluge bila,
„A kamo li begu za ljubovcu,
„Novkinje su brze govorkinje.
„Nego Uso, brate od matere!
„Tebi eto Bog i sreća dala,
„Što u tebe nausnica nema,
„Dobro ti je ture od perčina,
„Fine ću ti napravit” solufe,
„Udriću ti bakam i bjelilo,
„Navuć' ću ti surmu na obrve,
„Kara boju na sija solufe,
„Oplešću ti sitne pletenice,
„Daću tebe moje odijelo,
„Pa otidi među enđijama;
„Ne okreć” se tamo ni ovamo,
„Da s' ne otre bakam i bjelilo.“
Joštje seka brata sjetovala:
„Kadti budeš u begove dvore,
„Dvojeć' mlado uđerdek svoditi,
„Ti ćeš reći begu Ali begu:
„„Ali beže, mili gospodaru! A.
„„Eto t' noćas Novkinje đevojke,
„„Dajti mene zaovicu Fatu,
„„Jer sam mlada trudna i umorna.
Bratac sestru divno poslušao,
0buče se kano i đevojka,
Te otide među enđijama,
I sa svatim' dvoru đuvegijnu.
Kadje večer o večeri bilo,
Progovori Useine djete,
Kako ga je naučila seja.
Dvoje mlado u đerdek svedoše,
Uso momče i Fata đevojka.
Ljubi Fatu s noći do ponoći,
A kad bilo noći o ponoći,
Dade Fati zlaćen prsten s ruke,
Idade joj puli duvak s lica,
Pa otideu konjske podrume,
Teuzimlje konja najboljega,
Ituri se konju na ramena,
Pa pobježedvoru bijelome.
Kad svanulo i sunce granulo,
Podranila Fatima đevojka,
Evo ti je bratu u odaju,
Plače Fata, a bratu govori:
„U zli čas se brate oženio,
„A u gori dvije isprosio!
„Ono nije Ajkuna đevojka,
„Već nje bratac, bećar Useine,
„Svu noć mi je preljubio lice;
„Ako li mi tome ne vjeruješ,
„Pogledaj mi oči obadvije,
„Kako su mi mutne i krvave,
„I pogledajdevet pletenica,
„Kako su se ljuto zamrsile,
„I viđi mi rane po grljocu,
„I viđi mi na ruci prstena.“
Datoteka:Murat Sipan vinjeta.jpg
