Udarac na Graovo Omer-pašine godine

0001 Zakukali u Stambolu Turci
0002 Prinijeli krvave mazare
0003 A od Spuža i od Podgorice,
0004 I od Bara i od grada Skadra,
0005 I Žabljaka na kraj Gore Crne,
0006 Plaču, kume, carsku ruku ljube:
0007 "Aj pomagaj, dragi gospodaru!"
0008 Davom čine age i begovi
0009 I ostali turski muselimi.
0010 Osman paša poče govoriti:
0011 "Sultan-care, zemlji gospodare,
0012 "Al’ pomagaj, al’ sabljom sijeci,
0013 "Al’ obali mečit i munare,
0014 "Nek se grade crkve i oltari.
0015 "Po granici krajem Gore Crne,
0016 "U tri grada tvoja, gospodaru,
0017 "Knjaz Danilo s Turcim’ mira neće,
0018 "Već s Turcima zametnuo kavgu,
0019 "A sve svoje kori Crnogorce,
0020 "Drumove nam svake zatvoriše,
0021 "A odbiše od ćabe adžije,
0022 "Zatvoriše lovce i trgovce,
0023 "Po drumima isjekoše Turke,
0024 "Ne dadu nam vola uvatiti,
0025 "Ni od grada nikud odmaknuti,
0026 "Ni raditi našu babovinu;
0027 "Mi od gladi pobismo volove,
0028 "A od rđe konje prodadosmo,
0029 "A bijele ovce iskopasmo,
0030 "Još držimo pri sebe oružje.
0031 "Te branimo careve gradove;
0032 "Mi ih više držat’ ne moremo,
0033 "Ni carevu braniti granicu."
0034 U tu riječ u koju bijahu,
0035 Doklen druge dave dopadoše:
0036 Od široke od Hercegovine
0037 Dođe bega dvades i četiri,
0038 Sve bijelo nagrdili lice,
0039 I dvanajes bula zavitijeh
0040 U krvave ćurke i kalpake,
0041 Svakog ću ti po imenu kazat’:
0042 Od Mostara bega Ćumuriju,
0043 A od Stoca Rizvan-begovića,
0044 Iz Ljubina Gavran-kapetana,
0045 S Nevesinja bega Ljubovića,
0046 S Gacka ravna dva Čengića mlada,
0047 Od Nikšića bega Mušovića
0048 Šnjim đidija Brunčević kadija,
0049 S Plane ravne dva Havdesić’ mlada,
0050 A od Đeča Ćatović-Murata,
0051 Od Trebinja Resul-begovića,
0052 Od proklete Korjenićke Župe
0053 Tu četiri age dolaziše,
0054 I četiri bule dovedoše,
0055 I pred svijem Agović Mamute.
0056 Kara-Mamut davu učinio,
0057 Više laže nego pravo kaže:
0058 "Aj pomagaj, dragi gospodaru,
0059 "Što ti raja od Turaka radi,
0060 "Sve prodaše Turke u kaure
0061 "A predaše kolač na Cetinje.
0062 "Sultan-care, dragi gospodare,
0063 "Sva se raja more odoljeti,
0064 "Al’ ne mogu mladi Graovljani,
0065 "Koja, care, o nevjeri radi,
0066 "Sve za obraz crnogorskog knjaza.
0067 "Da ti pravo, gospodaru, kažem,
0068 "A što trista Graovljana rade,
0069 "A pred svijem vojvoda Jakove
0070 "Što iskori trista Graovljana,
0071 "A pred njima trides harambaša,
0072 "Od knjaza im obećava mito,
0073 "Da sijeku Hercegovce Turke.
0074 "Koje jade po Turćiji rade:
0075 "Robe, pale, mnoge jade rade
0076 "Isjekoše po drumima Turke.
0077 "I te bismo jade podnijeli,
0078 "Ali evo muka i gorijeh:
0079 "Svaku su nam skalu zatvorili
0080 "Od Njemačke i od Dubrovnika,
0081 "Ne dadu nam ćara učiniti,
0082 "Oteše nam trgovne volove,
0083 "Isjekoše lovce i trgovce,
0084 "A razbiše karvan-kiridžije,
0085 "I te bismo jade podnijeli,
0086 "Ali evo muka i gorijeh:
0087 "Čitluke nam carske posvojiše,
0088 "A pobiše baše i subaše,
0089 "Obališe carske karaule,
0090 "A sejmene vaše izgubiše.
0091 "I te bismo jade podnijeli,
0092 "Kad nam nema bolje, gospodaru,
0093 "Ali evo jada i gorijeh:
0094 "Evo ima tri godine dana
0095 "Ne dadu ti groša ni harača,
0096 "Teskere ti nogam’ pogaziše,
0097 "Buruntije na vatru turiše.
0098 "Sve to čini vojvoda Jakove.
0099 "On je glava od svega Graova,
0100 "I suviše od po Gore Crne,
0101 "Što on reče, ni knjaz ne poreče.
0102 "Aj pomagaj, dragi gospodaru,
0103 "Al’ danaske ali do vijeka,
0104 "Već s’ ovako ne može življeti.
0105 "Svu je našu pobunio raju,
0106 "Obrnuše na Cetinje ravno,
0107 "Priniješe kolač i darove
0108 "Za poštenje Petrovića knjaza,
0109 "Što im ruku i slobodu dava."
0110 Tadar care riječ progovara:
0111 "Dišer more, Agović-Mamute,
0112 "Ko će sili mojoj odoljeti
0113 "Ko l’ carevu zemlju posvojiti?
0114 "Vi lažete age svekolike."
0115 Tad dvanaest zacmiljelo bula,
0116 A baciše krvave haljine:
0117 "Aj pomagaj, dragi gospodaru,
0118 "Sve j’ istina što ti age kažu.
0119 "Nas vataju bule u čardake
0120 "Na dušeke u šikli odaje,
0121 "U po noći kad vidoka nema,
0122 "Pa sijeku naše gospodare,
0123 "A nas vode u Graovo ravno,
0124 "Te nas krste u bijele crkve,
0125 "A kade nas voskom i tamjanom,
0126 "A mažu nas uljem i pamukom,
0127 "Aj pomagaj, dragi gospodaru,
0128 "A to nije u našemu dinu.
0129 "Kad nas krste, da nas uzmu za se,
0130 "Sve bismo im bule oprostile,
0131 "Nego neće no nas preprodaju
0132 "U Latine, te uzimlju blago.
0133 "To mi više trpljet’ ne možemo,
0134 "No ako nam pomoć dati nećeš,
0135 "Mi ćemo se same pokrstiti
0136 "Časnijem se vinom napojiti,
0137 "A četvero posta ispostiti,
0138 "Svu rišćansku dužnost savršiti,
0139 "Din poulit’, a krst poljubiti,
0140 "Sultan-care, dragi gospodare,
0141 "Sve o tebe i o tvojoj duši.
0142 "Nije volja, no je za nevolju."
0143 Kad to care bule razumio,
0144 Pa srdito na noge skočio,
0145 U sudžadu nogom udario:
0146 "Ala, reče, do Boga miloga!
0147 "A što moji jadni Turci rade!
0148 "Ja ne žalim mloge turske glave,
0149 "No kadune moje kukavice.
0150 "Da j’ od koga ne bih ni žalio,
0151 "No od male lomne Gore Crne
0152 "I Danila knjaza Petrovića,
0153 "Koji zemlju moju pritiskuje,
0154 "Spored njega vojvoda Jakove,
0155 "On zatiče bosanskog vezira
0156 "Veli poć’ će al’ mu neće doći,
0157 "El ne smje s vojskom na Graovo."
0158 Onda care pašam’ besidio.
0159 "Sedam paša u Stambolu mome,
0160 "Što činite, svaki poginuo!
0161 "Što carevu zemlju ne branite,
0162 "A s Crnom se Gorom ne bijete,
0163 "A Danila knjaza ne palite?"
0164 Omer paša poče govoriti:
0165 "Sultan-care, zemlji gospodaru,
0166 "Nu pogledaj u stare ćitape,
0167 "Što su stare paše zadobile
0168 "Boj bijući s lomnom Gorom Crnom."
0169 Pa mu nared poče kaževati:
0170 Kamo li ti tri paše careve
0171 Rumeliski i paša Poljački,
0172 I Mehmeda paše bosanskoga
0173 I suviše Ćaju iz Stambola
0174 I on vodi četeres iljada,
0175 Tamo pođe, a amo ne dođe.
0176 Mahmud paša od Skadra bijela
0177 I on kupi u dva puta vojsku,
0178 Oba puta u polu godine,
0179 Šnjime ide sedamdeset bega
0180 Od dvanaes carevih gradova,
0181 I suviše sila i Turćija,
0182 Četrdeset i jedna iljada,
0183 I udari na Petra vladiku.
0184 Tu izgubi silu svukoliku,
0185 I suviše cvijet od Turaka,
0186 I gospodu starijeh odžaka,
0187 I suviše njega pogubiše.
0188 Našto nije lasno udariti
0189 Bez stotinu i dvades iljada.
0190 Kad to čuo sultan u Stambolu,
0191 Omer-paši riječ besidio:
0192 "Ja ću dati koliko ti drago
0193 "I suviše na moru brodove."
0194 Zaveze mu bumbe i topove,
0195 A u druge tain i džebanu,
0196 A u treće regularnu vojsku.
0197 I car pašu stade sjetovati:
0198 "Ajde s Bogom, moja vjerna slugo,
0199 "Svu pogazi raju po granici,
0200 "A povataj srpske poglavice,
0201 "Pa svakoga u tamnicu baci,
0202 "Nek poznaju svoga gospodara.
0203 "Dok ne dođeš Onogoštu gradu,
0204 "Do granice Petrovića knjaza,
0205 "Tu ćeš s vojskom dobro počinuti,
0206 "Dok planine zapanu snijegom,
0207 "A promrznu drvlje i kamenje.
0208 "Osman paša od Skadra bijela
0209 "Nek isturi blizu Zete vojsku.
0210 "Treću vojsku niz ravne Drobnjake,
0211 "Neka pale sve sedmoro Brda,
0212 "Svi jednako s vojskom udarite.
0213 "A četvrtu na ravne Banjane,
0214 "I pred njima Derviš-pašu moga,
0215 "Neka sebe zove Graovljane,
0216 "Nek vojvodi božju vjeru dava,
0217 "Nek mu vjeru i nevjeru dava.
0218 "Ako njemu ne izgubiš glavu,
0219 "Kunem ti se vjerom i kuranom,
0220 "Daćeš tvoju čisto za njegovu.
0221 "A on mene više jada radi,
0222 "No ostala svakolika raja,
0223 "I suviše polu Gore Crne.
0224 "Derviš-pašo, moja prava slugo,
0225 "Što je muško od sedam godina,
0226 "Sve sijeci i na vatru bacaj,
0227 "Što je žensko mlado i lijepo,
0228 "Sve porobi malo i veliko,
0229 "Mene ćeš ih u Stambol poslati.
0230 "Njihove im kuće opalite,
0231 "Bogomolje crkve oborite,
0232 "Lipove im krste pogazite,
0233 "A crkvene knjige pogorite,
0234 "A popove srpske povatajte,
0235 "Obrijte im brade i glave.
0236 "A Antuna vojvodina sina
0237 "Njega ćete kako prevariti,
0238 "Al’ na vjeru, ali na nevjeru,
0239 "Živa mi ga u devlet pošljite.
0240 "Mene kažu u Stambolu Turci,
0241 "Take glave u Graovu nema
0242 "I suviše što vlainja rađa,
0243 "Zanj ću stare povratit’ granice,
0244 "I potvrdit’ što i prije bile."
0245 To rekoše, cara poljubiše,
0246 I otolen vojsku povedoše.
0247 Zdravo sinje more prevezoše,
0248 Izađoše bijelu Mostaru
0249 O jeseni danu Nikolinu.
0250 U put paše raju pogaziše,
0251 I težak im zulum učiniše,
0252 Uzeše im pusat i oružje,
0253 Uzeše im konje i volove,
0254 Rasjekoše maslo i ovnove,
0255 I suviše ječam i šenicu;
0256 Povataše rajske poglavice,
0257 Sve baciše u tamnicu Turci,
0258 I u teško gvožđe zakovaše,
0259 Pa s otolen s vojskom podigoše,
0260 I na troje vojsku dijeliše:
0261 Smail paša niz ravne Drobnjake,
0262 I poveze bunbe i topove,
0263 Da tevtiši Brda i Drobnjake;
0264 Mahmud paša na Nišićku Župu,
0265 Da opali Župu svukoliku,
0266 I manastir, srpsku bogomolju;
0267 Omer paša gradu Nišićkome,
0268 I poveze bunbe i topove,
0269 I on ode na Ostrog granicu,
0270 Da obali stojna manastira
0271 I zarobi svetog Vasilija,
0272 Pa otolen na Čevo krvavo;
0273 Derviš paša na ravne Banjane,
0274 I poveze bunbe i topove. -
0275 Knjaz Danilo ne sjedi zaludu,
0276 No pokupi lovnu Goru Crnu
0277 I pred njima srpske poglavice,
0278 I lijepo poče sjetovati:
0279 "Ne bojte se, braćo Crnogorci,
0280 "Nek je Turak’ stotinu iljada,
0281 "A nas Srba dvadeset iljada,
0282 "Ako Bog da, razbićemo Turke,
0283 "Neka pale Brda svakolika,
0284 "Neka idu niz Bjelopavliće,
0285 "Dok izađu u dno Martinića,
0286 "Kuda im je stara pogibija."
0287 Pa dozivlje svoga brata Mirka:
0288 "Ajde uzmi šest iljada vojske,
0289 "Šnjima da si na Orlovu Luku,
0290 "Te premamljuj preko polja Turke.
0291 "Ti Novica srpska poglavica,
0292 "Ajde uzmi tri iljade vojske,
0293 "Šnjima pođi na ravno Javorje,
0294 "Te premamljuj uz Moraču Turke.
0295 "Ti vojvoda s Crničke naije,
0296 "Ajde uzmi vojske šest iljada,
0297 "Te se čuvaj paše skadarskoga,
0298 "I premamljuj preko polja Turke.
0299 "Ti vojvoda Petre Vukotiću,
0300 "Ajde uzmi vojske tri iljade,
0301 "Šnjima čuvaj svetog Vasiliju,
0302 "I premamljuj preko Čeva Turke,
0303 "Dok ujedno vojsku sastavimo,
0304 "Pa ćemo im onda udariti,
0305 "Vala Bogu, slavu zadobiti,
0306 "A poštenje staro ponoviti.
0307 "A ti bane, vojvoda Jakove,
0308 "Eto tebe Cuce svekolike,
0309 "I pred njima Andrije serdara,
0310 "Imaš dobro trista Graovljana,
0311 "I suviše Cuca šes stotina."
0312 To rekoše, na noge skočiše,
0313 Svaki ode đe je mjesto kome,
0314 A vojvoda u Graovo pođe,
0315 I ponese knjigu na serdara,
0316 Da naredi Cuce svekolike,
0317 Da čekaju po granicam’ Turke.
0318 Zdravo pođe, u Graovo dođe.
0319 Nasred polja kod bijela hana
0320 Tu na okup Graovljane nađe,
0321 Tu im knjigu od Cetinja kaza,
0322 Pa otolen svaki domu svome,
0323 A vojvoda na bijelu kulu.
0324 Na nogam’ ga dočekala Stana,
0325 Na odžaku u bijelu kulu,
0326 Na odžaku vatru naložila,
0327 A u za nju kavu prijarila,
0328 Krajem vatre dušek postavila,
0329 I divno mu mjesto učinila,
0330 Njemu kavu i rakiju dala.
0331 U tom hašam mrkla noćca dođe,
0332 Pa vojvoda u postelju pođe,
0333 Te umoran sanak boravio,
0334 Krajem njega vjerena ljubovca.
0335 Sanak spiju noći do ponoći,
0336 Dok se Stana u snu prepanula,
0337 A vojvodu rukom oturila.
0338 Mili Bože čuda velikoga!
0339 Grdna sanka, Bog da ga ubije!
0340 San sasnila vojvodina Stana
0341 U Graovu u bijelu kulu
0342 Na bijelu vojvodinu ruku,
0343 Đe je bila i očim’ viđela
0344 Sa visoka brda Savinoga,
0345 Đe Banjane voda pritisnula
0346 Od bijele kule Baćovića
0347 Do bijele kule Radovića,
0348 Voda mutna brda potopila,
0349 A po vodi poniknulo borje
0350 A na borje nesite aždaje
0351 Krvavije noga do koljena,
0352 Ognjenije krila do ramena,
0353 Iza vode sivi sokolovi,
0354 Pa sa svake salijeću strane,
0355 I donose banjske perjanice,
0356 Tovarne im konje zanijela,
0357 I potopi oraće volove.
0358 Viđoh gole proz Banjane crkve.
0359 Na Velimlje kod Carske Palanke,
0360 Pred njom kuka sedam kukavica,
0361 Među njima popadija mlada,
0362 Gologlava kako muška glava,
0363 Popa Krsta vjerena ljubovca,
0364 Ona ćeši sedam kukavica.
0365 Malo stoja, ne bi nikoliko,
0366 Dok poreva voda iz Banjana
0367 Na široko polje Riječane.
0368 Dok se Stani dalo pogledati
0369 Iznad polja na Osoje Crno,
0370 Tu viđela vojvodu Jakova,
0371 Oko njega trista Graovljana,
0372 I pred svijem dijete Antuna,
0373 Na Antunu obilježje divno,
0374 Naglu sablju u desnici ruci.
0375 Dok uz brdo voda narevala,
0376 A skočilo trista Graovljana,
0377 Da zavale drume i potoke;
0378 Voda mutna više kidisala,
0379 Zanese im ovce i torine,
0380 I ostale kuće i jagnila.
0381 Izlijeću sivi sokolovi
0382 Ognjenije krila do ramena,
0383 Pa sve mlade prže Graovljane;
0384 Dok iz vode zagrmlješe munje,
0385 Razagnaše na četiri strane
0386 A pobježe Jakov na doratu
0387 Uz Rušticu zelenu planinu,
0388 A za njime sva ostala vojska.
0389 Straga voda brda uvatila,
0390 Sve potopi drvlje i kamenje,
0391 I suviše ovče pribojice,
0392 A iz vode živa puca munja
0393 Vala Bogu! brda prolamljaju,
0394 Stra uzela i gora i trava.
0395 Polećeli sivi sokolovi,
0396 Da izbiju oči u junaka,
0397 Al’ se svačim dobri momci brane,
0398 A najviše praom i olovom.
0399 Dok zavika Jakovović Anto:
0400 "Graovljani, moja braćo draga,
0401 "Pun’te puške, nože povadite,
0402 "Te udrite sive sokolove."
0403 Pa on svoga noža povadio,
0404 Te sokolu krila ugrabio,
0405 Lijevo mu od ognja živoga,
0406 Desno bješe od suvoga zlata,
0407 On ga sebe metnu u njedarce.
0408 U to viđe ostala družina,
0409 Voda stade, tice zaplašiše.
0410 Sve to Stana očima gledaše,
0411 Od toga se dobro prepanula,
0412 Pa pobježe natrag u Graovo,
0413 Kuli dođe, tu Jakova nađe,
0414 I Antuna sina jedinoga,
0415 U ruci mu sokolovo krilo,
0416 Pa ga metnu na bijelu kulu.
0417 To Graovu svemu milo bilo.
0418 Malo staja, ne bi nikoliko,
0419 Dok po polju tama pritisnula,
0420 Sama tama ka iz zemlje trava,
0421 Iza tame šarovite guje,
0422 I za njima nesite aždaje;
0423 Koliko su podignule krila,
0424 Sve Graovsko polje pritisnule,
0425 A ispod njih živa vatra skače,
0426 Od njih kule gore po Graovu.
0427 Kad to viđe vojvodina Stana,
0428 Pa pobježe na bijelu kulu,
0429 A na kulu pendžer otvorila,
0430 A uz polje gorje pogledala:
0431 Dvije crkve obje ogoljele,
0432 A mutna ih voda obuzela,
0433 Iz njih zlatne krste iznijela,
0434 Niz polje ih na valove valja,
0435 A po kraju b’jele pjene baca,
0436 Dok sareva do bijela hana.
0437 Tu je stala, polje potopila,
0438 A na kulu zmije kidisale,
0439 Aždaja se oko nje savila,
0440 Svu je kulu voda obuzela,
0441 A sve ravno polje potopila,
0442 U nju bježi Bara svakolika,
0443 A najviše braća Vujačići,
0444 Svi da brane kulu vojvodinu.
0445 Dok aždaja kulu oborila,
0446 Mutna voda Živka zanijela,
0447 I ostalu braću svukoliku,
0448 A vojvodu aždaja proždrla,
0449 Anta sina živa dovatila,
0450 Gotovo ga proždrijet’ bijaše,
0451 Sve ga brani ostarala majka,
0452 Popovića opazila Vruka,
0453 Đe mu zmije oči piju crne.
0454 San viđela, pa se prepanula,
0455 U snu skoči ka da se pomami,
0456 Pa zakuka iz grla bijela,
0457 A pobježe niz bijelu kulu.
0458 A viče joj vojvoda Jakove:
0459 "Ljubi Stano, boljela te glava!
0460 "A zar si se noćas pomamila,
0461 "Al’ si juče u vinu prepila,
0462 "Što li ti je, Bog te ne ubio!"
0463 Tadar Stana sanak razabrala.
0464 Više neće u meku postelju,
0465 No evo je na odžak ukulu,
0466 Na odžaku vatru naložila,
0467 A uza nju kavu prijarila,
0468 A nasula u bocu rakiju.
0469 U to dođe vojvoda Jakove
0470 Iz odaje iz meka dušeka.
0471 Na noge ga Stana dočekala,
0472 I svilen mu dušek postavila,
0473 A mrku mu kavu poslužila,
0474 Iza kave bistricu rakiju.
0475 Tadar Stani riječ besedio:
0476 "Šta je, Stane, glava te boljela!
0477 "Ali si se bona pomamila,
0478 "Al’ pod starost svijest izgubila,
0479 "Ali si se u snu prepanula,
0480 "Kaži pravo, očinjeg ti vida!"
0481 Tadar Stana tiom besidila,
0482 "Prođi mi se, dragi gospodare,
0483 "San viđela, čudo neviđeno,
0484 "Tako reć’ ću biće u dobri čas."
0485 Pa mu s prve do potonje kaže
0486 Šta je bilo, i na san viđeno.
0487 Kad to čuo vojvoda Jakove,
0488 Ne bješe mu milo nikoliko,
0489 Pa ovako riječ besidio:
0490 "Prođ’ se toga, moja vjerna ljubo,
0491 "San je klapa a Bog je istina."
0492 U to svanu i sunce ogranu,
0493 Dok mu knjiga iz Banjana dođe
0494 Od Derviša paše carevoga:
0495 "O vojvoda, bane iz Graova,
0496 "Dođi mene na ravne Banjane,
0497 "I dovedi Graovske glavare."
0498 On mu dosta obećava mita.
0499 Kad Jakovu tanka knjiga dođe,
0500 I vidio što mu paša piše,
0501 Onu turi, njemu drugu piše,
0502 "Derviš-pašo, careva katano,
0503 "Što me zoveš ja ti doći neću,
0504 "A ti odi kad je tebe drago,
0505 "Ne bilo ti za očinu dušu!
0506 "Ne bojim se tebe i topova,
0507 "Dok su mene Cuce Crnogorci."
0508 Onu posla, drugu načinio,
0509 A posla je Andriji serdaru,
0510 Da mu kupi Cuce svekolike:
0511 Rok četvrtak koji prvi dođe
0512 "U Rušticu da se sastanemo,
0513 "Da čekamo pašinu ordiju,
0514 "Udriće nam u prvi četvrtak
0515 "Na granicu od polja Graova.
0516 "Juče sam se šnjima zatakao."
0517 Knjigu posla u Cuce kamene.
0518 Kad serdaru tanka knjiga dođe,
0519 Te vidio što vojvoda piše,
0520 Onu turi, drugu načinio,
0521 A posla je u Banjane ravne:
0522 "Derviš-pašo, careva katano,
0523 "Šta ćeš dati u Trešnjevo mita,
0524 "Da ustavim moje Crnogorce,
0525 "A da s tobom ne zameću kavgu,
0526 "A eto ti polja Graovskoga,
0527 "I vojvode i šnjim Graovljana,
0528 "Čini od njih što je tebe drago.
0529 "Vojvodu ćeš u pećini naći,
0530 "Pred pećinu u bijelu kulu,
0531 "Šnjime nema no pedeset druga,
0532 "Sve najviše braća Graovljani
0533 "I uskoci carski banćenici,
0534 "U njeg’ nema lunte i lubarde,
0535 "Nego puška u bijelu ruku.
0536 "No mi pošlji iljadu dukata,
0537 "A na moje iljadu momaka,
0538 "A pošlji mi i drugu iljadu,
0539 "A na Cuce moje poglavice,
0540 "Mene pošlji dara pet stotina,
0541 "Što sam s tobom vjeru uvatio."
0542 A kad paši taka knjiga dođe,
0543 Samomu se mila učinila.
0544 Sve mu žuto opravio blago,
0545 I divno mu paša zavalio:
0546 "Vala tebe, Andrija serdaru,
0547 "I još ću te bolje darovati,
0548 "Dok savladam kulu vojvodinu.
0549 "Ja ću sjutra ići na Graovo
0550 "Na vojvodu i bijelu kulu."
0551 Knjiga dođe Andriji serdaru,
0552 A uza nju mnogo carsko blago.
0553 Kad Andrija viđe madžarlije,
0554 Pare broji, sitnu knjigu piše
0555 U Graovo vojvodi Jakovu:
0556 "Kupi vojsku, ajde na ročište,
0557 "Ja ću doći i dovesti vojsku,
0558 "Eto sjutra paša u Graovo."
0559 Kad vojvodi taka knjiga dođe,
0560 U mah skoči, viknu na seize,
0561 Te mu brže konja izvedoše
0562 Orakćena i opusaćena,
0563 On pripasa sablju okovanu,
0564 A objesi vezenu šišanu,
0565 Prekrsti se, uzja na zelenka,
0566 Pa Antuna dozivaše sina:
0567 "Ajde kupi svoje Graovljane,
0568 "Da idemo pašu dočekati,
0569 "Evo će nam sjutra udariti.
0570 "Serdar pođe i povede vojsku
0571 "Sve iz reda Cuce svekolike."
0572 To mu reče, konja udario.
0573 Skoči Anto, dovati oružje,
0574 Sve na okup braću Graovljane,
0575 Šnjima dođe na Osoje Crno,
0576 Kad tu niko s Crne Gore nema.
0577 Čekaše ih dok navali podne,
0578 U to sila turska udarila
0579 Niz Rudine i niz Riječane
0580 Na granicu od polja Graova.
0581 Dočeka ih tri stotin’ Gravljana,
0582 Uput s pašom kavgu zametnuše,
0583 Pobiše se, bolje ne mogoše.
0584 Dok obrnu bumbe i lubarde,
0585 I topove čim prima gradove,
0586 Tadaj mače jadne Graovljane,
0587 A za njima Turci kidisaše.
0588 Vala Bogu na njegovu daru!
0589 Konj do konja Turčin do Turčina,
0590 Sjajna lunta kako gora gusta,
0591 Polećeše turački barjaci
0592 Kako mrki po nebu oblaci,
0593 Strah zauze i gora i trava,
0594 Kamo l’ neće jedna šaka ljudi,
0595 Sve se biju, nigda ne prestaju.
0596 A kad viđe Jakovović Anto,
0597 A đe Turci uzmaknuti neće,
0598 Junak viknu što ga grlo dava:
0599 "Juriš u nje, braćo Graovljani,
0600 "Nećemo li povratiti Turke,
0601 "I suviše dobiti poštenje,
0602 "Nema majka no mene jednoga,
0603 "Pa mi nije žao umrijeti
0604 "Za krst časni i vjeru rišćansku,
0605 "I za obraz svoga gospodara."
0606 Nož povadi, u Turke udari,
0607 Živu tursku posiječe glavu,
0608 I uze mu konja i oružje.
0609 Kad to viđe ostala družina,
0610 Kidisaše, Turke povratiše,
0611 Nekolike glave posjekoše,
0612 I sedlene konje povataše,
0613 U to doba mrkla noć otela.
0614 Tudar Turci na konak panuli,
0615 Graovljani sišli u Graovo,
0616 A vojvoda svojoj tankoj kuli.
0617 Kako dođe, sitnu knjigu piše,
0618 A posle je u Cuce serdaru:
0619 "Što učini, serdare Andrija!
0620 "Zar ćeš mene izdat’ na Graovu
0621 "Ka Branković cara na Kosovu
0622 "Sjutra će mi Turci u Graovo
0623 "Ja sam danas šnjima bojak bio,
0624 "I od njih sam šićar zadobio:
0625 "Turske glave i konje sedlene,
0626 "I s mrtvije svijetlo oružje,
0627 "Čekaću ih u bijelu kulu,
0628 "No mi sjutra vojsku u Graovo."
0629 Posla knjigu, u Trešnjevo dođe.
0630 Kada serdar sitnu knjigu primi,
0631 Onu uči, drugu paši piši,
0632 Pa i onu posla vojvodinu:
0633 "Eto, pašo, šta vojvoda piše,
0634 "Ajd’ udaraj i kako ti drago,
0635 "Ja mu ne dam moje Crnogorce."
0636 Onu posla paši u Viluse,
0637 Drugu posla u Graovo ravno:
0638 "A ne boj se, vojvoda Jakove,
0639 "Zatvori se u bijelu kulu.
0640 "Kad navale oko kule Turci,
0641 "Ja ću njima s leđa udariti,
0642 "Pa ćeš viđet’ šta ću učiniti,
0643 "I tebe ću na pećinu doći."
0644 Knjiga pođe, u Graovo dođe.
0645 Kad je viđe vojvoda Jakove,
0646 Mlidijaše, istina bijaše,
0647 Pa zatvori pedeset momaka,
0648 I ostalu kuću i vamilju,
0649 I sva dobra u bijelu kulu;
0650 Brata Živka u njegovu kulu,
0651 Šnjim zatvori dvades i četiri,
0652 Dosta dade praa i olova.
0653 Pa družinu Jakov sjetovaše:
0654 "Pun’te puške, a tucite Turke,
0655 "Sad će nama naša braća doći,
0656 "Crnogorci, Cuce i Bjelice,
0657 "Viđećete jada od Turaka."
0658 U to svanu i sunce ogranu,
0659 Doj ijetki navališe Turci,
0660 Na Graovo polje udariše,
0661 Sve graovske kuće izgorješe,
0662 Na vojvodu složno udariše,
0663 S jedne strane rukom kidisaše,
0664 S druge strane bumbe i topove,
0665 S treće strane vatru i sijeno.
0666 Tri bijela dana bez prestana
0667 I četiri noći bez pomoći,
0668 Ni sjedoše, ni sanka imaše,
0669 Ni jedoše, niti vina piše.
0670 Dok topovi kulu salomiše,
0671 I živom je vatrom izgorješe,
0672 Od Turaka jade počiniše,
0673 Tu bimbaše carske pogiboše
0674 I ostali turski mulazimi,
0675 Nagoneći asker na junaštvo;
0676 Izgiboše Hercegovci Turci,
0677 I pred njima Agović-Mahmute,
0678 Koja puška ubila Mahmuta,
0679 Ona bita u srmu oblita.
0680 Kad vojvodi muke dodijaše
0681 Od mrtaca i od ranjenijeh,
0682 Od vrućine i od ognja živa,
0683 Zeman dođe valja umrijeti,
0684 I Hristove muke podnijeti.
0685 A kad viđe vojvoda Jakove
0686 Đe g’ izdaše Cuce svekolike
0687 I pred svijem serdare Andrija,
0688 Ka Branković cara na Kosovu,
0689 Bog im dao pred knjazom poštenje,
0690 Kao Vuku u Dolu Kruševu,
0691 Onda sebe upuštio Turke,
0692 Nit’ im ište vjere ni amana,
0693 Jedan vidi đe mu ne pomaže.
0694 A kad Turci Srbe zakopaše
0695 Nevjernici u proklete ruke,
0696 Pa nekoga sabljom posjekoše,
0697 A nekoga živa zamakoše,
0698 A nekoga na vatru spekoše,
0699 Živu Živku oči izvadiše,
0700 A vojvodu s mukom umoriše
0701 Popovića zamakoše Vuka,
0702 A ostale na muke udriše,
0703 Kao Jude Hrista blaženoga,
0704 A najviše Jakovović Anta.
0705 Njemu lome obadvije ruke,
0706 Čim je sjeko niz Rušticu Turke,
0707 Druge muke i noge i ruke.
0708 Vala Bogu i Petru svetome,
0709 Te nanj metnu svoje desne skute,
0710 I Antove sačuvao ruke,
0711 Slava Bogu i caru srpskome,
0712 Koji vrati s Crne Gore Turke,
0713 Ode Anta iz pašine ruke,
0714 Za poznanje braće Graovljana,
0715 Za vjernosti Petrovića knjaza,
0716 Bog mu dao duši spasenije,
0717 Knjaz Nikoli zdravlje i veselje.