Tužbalica za Danicom Ljepović
Joj, Danice, na nebu zvjezdice,
joj, Danice, naša preodnice,
ti si nam svijetlila,
ti si nas sviju grijala!
Ajoj, prerano se malda ugasi,
dušmanska te kosa pokosi
u Lici snježnoj, ledenoj,
dušmanska te kosa pokosi
na krvavom snijegu, sejo,
đe padoše drugovi tvoji
dok te osvetiše, sejo!
Ajoj, Danice, diko naša,
ostade li pusta puška tvoja,
koju si, sejo, toliko voljela
i dugo za njom žudila,
sa kom si na dušmana jurišala,
kojom si nas, sejo, branila
od bijesnih pasa, sejo?
Joj, kome si je, sejo, predala?
Ko će te sa njom osvetiti?
Ajoj, Daš, brate mili,
najmlađi najmiliji,
ajoj, u svijet si nejak otišao,
od tebe glasa ne čujemo.
Joj, braco, ako si puški dorastao,
ajoj, dođi, braco,
uzmi sejinu pušku opustjelu,
osveti, Damjane, seju našu.
Ajoj, goni dušmane, braco,
joj, sa praga našeg spaljenog,
sa praga ojađenog,
ajoj, sa groblja ovog krvavoga!
Datoteka:Murat Sipan vinjeta.jpg
