TUGA
Još su čaše pune i more se lupa
I šuma čempresa mesečinom kupa.
Sa naših cigara len se plamen zgara,
Ali nema zvuka sa tvoga gitara.
Kamo naše pesme kraj dima i vina?
— Ostale su iza zamrzlih planina.
Tamo gde sad vetri smet do smeta dižu,
Tamo naše misli, naše pesme stižu.
Zato ćute usne, pune reči tužnih,
Jer ih mrznu vetri sa planina južnih.
Pirgi (1916) V. Ostrvo