Divojka je neven-cviće brala
Nevenu je govorila mlada:
Sahni vehni neven-cviće moje
Kako vene srce od junaka!
Al se dragi iza gore javlja: 5
Ne kuni me lipoto divojko.
Ne kunem te mlajahni junače,
Već ja kunem zelen-bor va gori,
Da bi z njega zlatna rosa pala,
Da bi iz nje prstene kovala, 10
Ča bim svomu rodu darivala,
Prvoga bim svojoj majki dala
Drugoga bim svojoj sestri dala,
Trećega bim za se ostavila.
Hrvatske narodne pjesme, sakupljene stranom po primorju a stranom po granici, sabrao Stjepan Mažuranić, učitelj, svezak I, u Senju, tiskom i nakladom H. Lustera, 1876., str. 174.