Tici u zatvoru
Verzija 1
Gledam tebe, tico mala
I skučene tvoje dvore,
Pa se pitam: kako ti je
Bez tvog druga i bez gore?
U tavnome sjenu kruga,
Gdje se bol i tuga slama,
Zar ti srce jošte živi
Milim glasom u pjesmama?
Lahki polet tvoga krila
Svezala je žica pusta;
Mjesto gore nad glavom ti
Tvrdih žica mreža gusta.
Izumrli slatki časi
Kad se ono sunce rodi,
Ti sa grane pozdravljaš ga
Slatkom pjesmom u slobodi.
A sad tude, u zakutku,
Međ' zidinam' mračnog dvora,
Niti znadeš kad je veče
Ni kad sunce budi zora.
Ista uvijek tavna sjenka
Na žičani dvor ti slijeće,
A ti pjesmu milu pjevaš
Kô da j' srce puno sreće.
Ko mi može pjesmu uzet
Što potiče iz mog srca,
Sa plamena mog ognjišta,
Na kom nadom vrije krvca?!
Ko mi može pjesmu uzet
Kad ljubavi izvor tekne,
Po talasi mog izvora
Moja pjesma da zajekne?!
Lanac! Gvožđe! Lomno tijelo
Malaksaće u tom bijesu,
Duh moj čili slobodan je,
Misli moje slobodne su.
Što god živi izumrijeće:
Neko s tugom, neko sladom;
Ja ću s pjesmom na ustima,
A u srcu vrelom nadom.
Verzija 2
Tico moja, tico mala
U zatvoru,
Zar ti srce, malo srce
Jad ne mori?
Zar te boli ne slomiše,
Što te tudi
Zatvoriše, usamiše
Gr'ješni ljudi?
Zar ti jošte i u ropstvu
Sija nada?
Zar je žica zlokobnica
Ne savlada?
Ta zar ti je pjesma jača
Od svih zala,
Te još i tu pjevat' možeš,
Tico mala?
"Ta zar može ljubav
Zatrt' koja sila,
Ljubav što se u gorici
Razavila?
Zar i pjesmu može kogod
Da zaguši,
Dogod traje iskre žara
Još u duži?
Zar ko može iščupati
Miris cv'jetu? -
Zar bez nada može živit'
Rob na sv'jetu?
Nad i ljubav pjesme moje
Snažaju me, -
Bogu lete, Bog ih čuje,
Bog razum'je".