Sultanije robinje

Izvor: Викизворник

0001 Molile se dvije sultanije
0002 Svome bratu sultan-Ibrahimu!
0003 „Sultan-care, naše jarko sunce!
0004 „Ostarismo i osijeđesmo,
0005 „Ne viđesmo ćabe ni Medine;
0006 „Kad hadžije na ćabu polaze,
0007 „Tad’ u nama živo srce puca;
0008 „Pošalji nas s hadžijam’ na ćabu!”
0009 Al’ govori care Ibrahime:
0010 „Sultan-Fato, moja mila sejo!
0011 „Davno bih vas poslao na ćabu,
0012 „Al’ se bojim hajdučke Maltije,
0013 „Da se tamo vi ne osužnjite.”
0014 Od ino se caru ne mogaše
0015 Već ih sprema s hadžijam’ na ćabu:
0016 S njima šalje hiljadu hadžija
0017 I suviše trista janjičara
0018 I svojega agu kizlar-agu;
0019 U dva zlatna metnu ih kaljuna,
0020 Pa ih posla da idu na ćabu.
0021 Kad s’ u sinje more uvezoše,
0022 Po nebu se pognaše oblaci,
0023 A po zemlji prokleti vjetrovi,
0024 A po moru visoki talasi,
0025 Uvatiše dva kaljuna zlatna,
0026 Baciše ih preko mora sinjeg.
0027 Kad u jutru bijel dan osvanu,
0028 Dan osvanu i ogranu sunce,
0029 Uglaše se dva kaljuna zlatna
0030 Pod hajdučkom prokletom Maltijom,
0031 Ugleda ih od Maltije straža,
0032 Pa kazuje od Maltije kralju:
0033 „Gospodine, od Maltije kralju!
0034 „Kaljuni su mlogi prolazili,
0035 „Al’ ovaki još prošli nijesu;
0036 „Il’ je care, il’ su carevići,
0037 „Il’ su kake mlade sultanije.”
0038 Mače kralju trideset kaljuna,
0039 Uvatiše dva kaljuna zlatna,
0040 Al’ u njima hiljada hadžija
0041 I suviše trista janjičara,
0042 I careve dvije sultanije.
0043 U grad meće hiljadu hadžija,
0044 A u kulu trista janjičara,
0045 Sultanije u odaju zlatnu,
0046 Koju kad je kralju načinio
0047 I kad joj je vrata zatvorio,
0048 Pred njima se jeste zaklinjao,
0049 Da ih prije otvoriti ne će
0050 Il’ bez cara, il’ bez carevića,
0051 Il’ bez kake mlade sultanije;
0052 Tu on metnu dvije sultanije,
0053 Neka im je divno tavnovati.
0054 Kad viđeše dvije sultanije,
0055 Đe su s’ one mlade osužnjile
0056 U hajdučkoj prokletoj Maltiji:
0057 Tada one sitnu knjigu pišu,
0058 Svome bratu sultan-Ibrahimu:
0059 „Sultan-care, naše jarko sunce!
0060 „Il’ ne čuješ, il’ ne haješ za nas,
0061 „Đe smo ti se mlade osužnjile
0062 „U hajdučkoj prokletoj Maltiji?”
0063 A kad caru sitna knjiga dođe,
0064 Te on viđe, što mu knjiga kaže,
0065 On sazivlje lale i vezire,
0066 Sastavio sto i dvadest paša
0067 I četrest učtugli vezira
0068 I dvadeset starijeh kadija;
0069 Pa govori care Ibrahime:
0070 „Sluge moje, lale i veziri!
0071 „Moje su se sestre osužnjile
0072 „U hajdučkoj prokletoj Maltiji:
0073 „Il’ ćemo ih silom otimati,
0074 „Il’ ćemo ih blagom presipati,
0075 „Ili ćemo roblje mijenjati?”
0076 Vele njemu lale i veziri:
0077 „Sv’jetla kruno, care gospodine!
0078 „Da bismo ih blagom presipali,
0079 „U kaura dosta blaga ima;
0080 „Ako bismo roblje mijenjali,
0081 „Njihovo se roblje isturčilo;
0082 „Već ćemo ih silom otimati.”
0083 Tad’ govori care Ibrahime:
0084 „Sluge moje, lale i veziri!
0085 „Koga ćemo vrći serašćerom?”
0086 Vele njemu lale i veziri:
0087 „Gospodine sultan-Ibrahime!
0088 „Ovđe ima Ćuprilijć vezire,
0089 „Zelena mu i sablja i ruka,
0090 „A bijela do pojasa brada;
0091 „Njega ćemo vrći serašćerom.”
0092 Onda silnu pokupiše vojsku,
0093 Pak odoše preko mora sinjeg
0094 Na hajdučku prokletu Maltiju,
0095 I pred vojskom Ćuprilijć vezire.
0096 Kad dođoše pod prokletu Maltu,
0097 Stadoše je biti sa svi strana,
0098 Biše Maltu trideset godina,
0099 Ni odbiše kreča ni kamena,
0100 Nit’ doznaše otkud su joj vrata,
0101 A kamo li da uzeše Maltu!
0102 Kada prođe trideset godina,
0103 Tad’ procvilje sto i dvadest paša
0104 Uz koljeno Ćuprilijć veziru:
0105 „Ćuprilijću, ogrijalo sunce!
0106 „Što trpljesmo više ne možemo:
0107 „Bijelijeh brada dočekasmo,
0108 „Na konjma nam sedla potrunuše,
0109 „Čadori nam mahom popadoše;
0110 „Već nas pusti, pašo, na vilaet!”
0111 Al’ govori Ćuprilijć vezire:
0112 „Čujte dobro, sto i dvaest paša!
0113 „Sjutra ćemo juriš učiniti
0114 „Na hajdučku prokletu Maltiju;
0115 „Ako li je sjutra ne uzmemo,
0116 „Osjeći ću begom zijamete,
0117 „I osjeći pašam pašaluke,
0118 „Janjičare ć’ u topove zbijat’,
0119 „Bacaću se njima na Maltiju.”
0120 Al’ to začu od Maltije kralju,
0121 Pak dozivlje svoga haznadara:
0122 „Haznadaru, moja vjerna slugo!
0123 „Ti iznesi tri tovara zlata,
0124 „Te pozlati na Maltiji vrata,
0125 „Neka više Turci navaljuju,
0126 „Ne bi li ih prije nestanulo.”
0127 [......................................]

Izbor[uredi]

  • Sabrana dela Vuka Karadžića, Srpske narodne pjesme, izdanje o stogodišnjici smrti Vuka Stefanovića Karadžića 1864-1964 i dvestogodišnjici njegova rođenja 1787-1987, Prosveta. Pjesme junačke srednjijeh vremena, knjiga treća 1846, Beograd, 1988., str. 66-69.