Suze (Abrašević)

Izvor: Викизворник
Suze
Pisac: Kosta Abrašević




        
Suze

Gle deteta malog, kako se koprca,
od silnoga plača u suzama grca.
Tek iziđe na svet, suza mu se javlja,
Tim suzama ono svet ovaj pozdravlja.
Pogledajte majku, kako tužno cvili,
Na odru joj leži, ah! jedinac mili!
Smrt nesita hala, za navek ga uze,
Naričući tužno nad njim lije suze,
Jer izgubi sina — i poslednju nadu —
Kom sad da se preda? Nevolji i jadu!?
A devojka eno — srce tuga kida —
Rupcem suze briše od sramote, stida.
Sad će svati doći — svatovska će jeknut.
Tek će tada tuga nju u srce teknut' —
Sa nemilim mora pred oltarom stati
Onom, koga neće, mora ruku dati,
A dragi joj nek se uvije u setu,
Nek' u tuzi, vaju kune sudbu kletu.
Da, kud god se krenem svud se suze liju,
Svud se jauk čuje, svud uzdasi viju,
Svuda tužna lica, svuda tužni glasi,
I svud neprestano suza lica kvasi.
Neki suze liju iz sebnčnih želja.
Od radosti neki, neki iz veselja,
Neki opet plaču kad ih tuga guši.
Plaču da utehe nađu svojoj duši...
A kakve l' su suze i uzdasi boni,
Suze, što ih liju tol'ki milioni?
Oni milioni što se zovu roblje,
Što života celog sebi prave groblje,
Što napredak ljudski na plećima nose.
— Ipak celog veka moraju da prose —
U nevolji što se združuju i brate.
Što krvavim znojem podižu palate,
Da tu smeste one što ih muče, tlače;
Bogataše besne, silne ugnjetače:
Onaj radni narod, što za drugog radi,
A sam neprestano skapava od gladi
Oni, što u život grede mučnim gredom,
Što s' rađaju s patnjom nevoljom i bedom;
Onim, što u času život im se gasi —
Kakva li im suza bleda lica kvasi?
Kakovi li uzdah potresa im grudi?
Kakovi li jauk iza sna ih budi? —
Za to nema reči, za to usta ćute,
Od teškoga bola usne su smrznute;
To kazuje srce, duša pripoveda,
Tu ne treba reči, jer to svako gleda,
Gleda al' mu srce tvrđe je od kama;
Sluša, al' mu duša ni uzdah ne slama,
Kamo l' da im priđe s lica suze zbriše.
Te da nema suza, ni uzdaha više...
Al' ne! to su samo, samo gole reči —
Je l' svet ovaj mog'o koga da izleči?
Te će svete suze, o to treba znati!
Tek jednom za navek — krv tiranska sprati.

1895 g. „Radničke novinee" — 1902 g.



Izvor[uredi]


Javno vlasništvo
Ovaj tekst je u javnom vlasništvu u Srbiji, Sjedinjenim državama i svim ostalim zemljama sa periodom zaštite autorskih prava od života autora plus 70 godina jer je njegov autor, Kosta Abrašević, umro 1898, pre 126 godina.