Strinkina zdravica

Izvor: Викизворник


Strinkina zdravica

Dva se snega na planin beleju:
jedan lanski, a drugi polanski.
Među nji se malo okopnilo —
svakakvo se cvejke racavtelo,
a najviše belo obraničje. 5
Tu prolazi Miloš mladoženja
i provodi kićeni svatovi
i on vodi gizdavu devojku.
Svi svatovi konji odjahaše,
pa vatiše po goru zelenu, 10
staše brati cvejke svakojako,
a najviše belo obraničje.
Sam ostade Miloš sas nevestu
pa voj stade tijom govoriti:
„Oj nevesto, moja dumo draga, 15
kad dojdemo u naši dvorovi,
ja imadem jednu milu strinku.
Ona će ti zdravicu iznese —
čašu uzni, moja dumo draga,
čašu uzni, ali vino ne pi.“ 20
Tad odoše u beli dvorovi.
Istrčala strinka milostiva,
punu čašu vino napunila,
pa gu dade tanani nevesti.
Uze čašu tanana nevesta, 25
pokloni se i dva i tri puta,
pa gu dade Dejanu deveru,
pa je strinke vako govorila:
„Čuješ mene, moja mila strinke,
men’ je stara zapretila majka — 30
kada dojdem u vojnovi dvori,
za tri dana ništa da ne jedem,
ni da jedem, niti što da pijem.“
Čašu uze Dejane devere,
te on pije ono rujno vino. 35
Dejan je se na konja napija,
a od konja mrtav je padnuja.
Kad to vide majka Dejanova
ona trči niz bijele kule,
pa kad vide što je i kako je, 40
pisnu jadna kako zmija ljuta,
pa proklinje tananu nevestu:
„Bog te ubil, moja mila snajke,
zaš’ mi otru moga mila sinka.“
Al’ govori tanana nevesta: 45
„Ne kuni me, mila svekrvice,
ne kuni me kad ja nisam kriva;
što ja znadem za vaše mađije.“

Datoteka:Murat Sipan vinjeta.jpg



Reference[uredi]

Izvor[uredi]

  • Simonović, Dragoljub, Zaplanje - priroda, istorija, etnografija, društveno-ekonomski razvoj, porodica, narodne pesme, Niš, Gradina; Beograd, Narodna knjiga; Etnografski institut SANU, 1982., str. 619-620.
  • Dragoljub Simonović: Narodne pesme iz Istočne i Južne Srbije, Beograd, 1988., str. 119-120.