Strepnja (Mileta Jakšić)
| Strepnja (1894) Pisac: Mileta Jakšić |
Čuj, tiho zvoni tičji glas
Nad ružom slavuj poje,
U gluho doba, tajni čas
On budi drago svoje.
I drhti čežnjom jadni cvet
I ma da gine i vole,
Nesan ga muči, umor klet
Pa sanka trenut moli.
Al ne zna slavuj šta je trud
Boji se njenog sanka,
Čim zora krene šumor svud
Doći će čas rastanka —
Ja tebi zlato ne dam sna
Dok gluho doba traje,
Jer nema danju ljubav ma’
I čežnja brzo taje,
Ah, plane l’ samo beli dan
Strepim, — sred svetskog šuma
Minuće ljubav kao san
I smetnućeš me s uma...
Izvor
[uredi]1894. Bosanska vila, list za zabavu, pouku i književnost. Godina deveta, broj 8, str. 114-115.
|
Ovaj tekst je u javnom vlasništvu u Srbiji, Sjedinjenim državama i svim ostalim zemljama sa periodom zaštite autorskih prava od života autora plus 70 godina jer je njegov autor, Mileta Jakšić, umro 1935, pre 89 godina.
|