Stojan Kovačević
Kô hrast što niče iz goleti one
Gonjenoj tici da skrovište bude -
I ti si nikô iz djedovske grude
Da budeš branič onih što ih gone.
Kô vihor mladi od grma do grma
I ti si tako, uzvišena čela,
Kružio, lave, od sela do sela
Mrtve da budiš... Tvoja sveta krma
Bješe sloboda... I u vječnom boju
Za nju si davô krv i dušu svoju,
I svaki korak njoj rane te stoji...
Vaj, sada kad nas sindžir tuče,
Ko će da krha tamnice i ključe
Kad tebe nema i orlova tvoji'?