Stari lisac
| Stari lisac Pisac: Jovan Ilić |
Stari lisac
Pilići se jednom zavjeriše
Suprot svoga silna gospodara,
Gospodara lisca matoroga;
Među sobom vjeru uhvatiše,
Da će prije glave pogubiti,
Nego tvrdu vjeru pogaziti.
To dočuo lisac gospodaru,
Pa je njemu vrlo milo bilo,
Oštri zube i kukaste nokte,
E se nada ćaru i šićaru.
No da vidiš jada golemoga!
Rad bi lijo kano što bi htio,
Ma ne smije zuba pomoliti,
Bez testira svojih vijećnika:
Bez svjedodžbe staroga gigana,
Bez presude tukca budikovca,
Bez potvrde orla krilatoga.
Misli lijo misli svakojake,
Sve mislio, na jedno smislio,
Aber daje na četiri strane,
A po svojoj silnoj carevini:
»Ko je vjeran gospodaru svome,
Neka brže po avazu dođe!«
Ja kada li poletješe kleti,
Koliko je pusto polje ravno,
Ne moreš ga okom pregledati,
Sve je polje mahom pritisnuto
Od onoga soja pernatoga.
Njih mi sjeda lisac gospodaru,
Po gospodstvu i po starješinstvu:
S desne strane orla krilatoga,
S l'jeve strane tukca budikovca,
U pročelje staroga gigana,
A ostale, kako koji može;
Pa im poče 'vako besjediti:
»O pernati zbore ponositi!
Evo ima već nedjelja dana,
Od kakono vijeć učinismo,
Među sobom vjeru uhvatismo,
Nek je mira po svoj carevini,
Nek je rahat svak na svome gn'jezdu;
Ko to neće, neka glavom plaća.
Ma pilići vjere ne poznaju,
Poturiše obraz i poštenje,
Pa sad oni o prevari rade,
Te ne smijem više rahat proći,
Od pilića i njinih kljunića !
Kamo riječ i vjera junačka,
Zar je tako u vas pouzdanje?«
Kad to čuše krilci svikolici,
Oboriše glave neveselo,
Pa gledaju u zemljicu crnu;
Al' povika švraka iz budžaka:
»Što mučite, mukom zamuknuli!
Zakunite staroga gigana,
Lavskim brkom i orlovim kljunom,
On će vama pravo kazivati«.
To su oni jedva dočekali,
Kletvu čine starome giganu.
Ma da vidiš jada iznenada!
Ne sme gigan zakleti se krivo,
Ne sme, stari, ogrješiti duše.
Ako l' bi se nraEo zaklinjao,
Onda teško pilićima jadnim.
Sve mislio, na jedno smislio,
Bolje krvnik neka glavom plaća,
Nego jadna piladija mlada,
Pa se kune zboru krilatome:
»O pernati zbore pOnositi!
A tako mi kljuna orlovoga,
I lavskoga strahovita brka,
Nije 'nako, ka što lisac veli!
Kud će liscu pilad nahuditi?
Već on jedan o prevari radi,
Prevarom nas misli ostaviti
Bez poroda, bev pomena svoga«.
Kad to čuše krilati junaci,
Svi junačkim kril'ma zaškripagae,
A viteškim grlom zagraktaše,
Pa skočiše na noge lagane,
Ponajbolje orli i gavrani,
Starom liscu oči povadiše,
Pa na njega juriš učiniše,
Kljunovima svega g' rastrgoše,;
U kljunov'ma meso odnesoše,
Nek utvori ni spomena nema!
Napomene[uredi]
- Ova pesma izdata u: Pesme 1858.
Izvori[uredi]
- Jovan Ilić: Celokupna dela, strana 184 - 186 , Biblioteka srpskih pisaca, Narodna prosveta.
|