5
Starina Novak prodava svoga sina
Vino piju tri dobra junaka
Na Orjenu visokoj planini:
Jedno jeste Starina Novače,
U drugo je starac Radovane.
A treće je dijete Grujica:
Vino piju, razgovara ju se.
Progovara Starina Novače:
„Mili brate, stari Radovane
I moj sine, nejaki Grujica!
Ljeto prođe, crna zima dođe,
Mi nemamo pare ni dinara,
Da kupimo za lule duvana,
A kamo li da zimimo zimu
Dokle slavni đurđev danak dođe
I poraste đetelina trava
I po travi bijeli jaganjci.“
Al' govori dijete Grujica:
„O moj babo, Starina Novače!
I ti striče, Stari Radovane!
Ja bih vama riječ besjedio,
Ako ćete mene poslušati
(Ja sam lijep kano i đevojka):
Vodite me Seljaničkom gradu,
Za me traž'te pet stotin cekina,
Ako ćete izimiti zimu
Dokle slavni đurđev danak dođe
I poraste đetelina trava
I po travi bijeli jaganjci.“
Što je rek'o dijete Grujica,
Što je rek'o, to su učinili:
Povedoše dijete Grujicu,
Povedoše Seljaničkom gradu,
Izvedoše djete na prodaju,
Za njeg' traže pet stotin' cekina.
Ko mogaše roblje kupovati,
Ko mogaše, onaj ne stijaše:
Ko stijaše, onaj ne smijaše.
Otole se oni podigoše
I dođoše pred bijelu kulu,
Pred bijelu kulu Katram-bega:
Viđela ih bula udovica
Sa pendžera od bijele kule,
Pa ovako njima besjedila:
„O boga vam, neznani junaci!
Je li vama ropče na prodaju?
Koliko je za ropče cekina?“
Progovara Starina Novače:
„Creća te je, bulo, poslužila;
Evo ti je ropče na prodaju,
Za ropče je pet stotin' cekina.“
Kad to čula kitna bula mlada,
Potrčala kroz bijelu kulu,
Pa uzimlje pet stotin' cekina,
Te ih nosi Starini Novaku:
Broji bula zlaćene cekine,
Na Grujicu češće pogleduje -
U broju se pobrojila mlada:
Za pet stotin' hiljadu je dala.
Ode bula s Grujom na čardake,
Ode Novak s bratom uz planinu.
Često bula na pendžer izlazi,
Pogleduje na istoku sunce —
Jedva čeka kitna bula mlada,
Da joj prije b'jeli danak prođe,
Danak prođe, crna nojca dođe.
Pođe bula s Grujom večerati;
A kada je po večeri bilo,
Dijete je čibuk zapalilo,
Ode bula prostirat' dušeka,
Pa dozivlje dijete Grujicu:
„O, Grujica, mili dragokupe!
Vrijeme je u ložnicu poći.“
Ona s Grujom u dušeku pođe.
Zaspa Grujo kano jagnje malo.
Al' da vidiš bulu udovicu:
Na Gruja je ruku naslonila,
A za tijem noge premetnula,
Stade ječat' i kožu rastevat':
Grujo spava, ni abera nema.
Kad u jutro jutro osvanulo,
Žalosna se bula ustanula,
Pa Grujici kavu pripravila
I ovaku riječ besjedila:
„O bogati, mili dragokupe!
Što si tako sjetan neveseo?
Ako ti je ponestalo para,
Evo para koliko ti drago:
Ako si se lova uželio,
Bad u jutru bijel danak svane,
Prolaziće seljanički Turci,
Idu Turci u lov u planinu,
Pa s Turcima hajde u planinu.“
To Grujici vrlo milo bilo,
Kad u veče nojca omrknula,
Ode Grujo s bulom večerati;
Po večeri u ložnicu po'še;
Đavo njemu ne da mirovati,
Poče ljubit udovičko lice;
Poljubi je tri-četiri puta,
Da ko broji, i više bi bilo.
Kad u jutro jutro osvanulo,
Osvanulo i sunce granulo,
Vesela se bula ustanula
Pa Grujici kavu pripravila.
U to doba seljanički Turci,
Idu Tirci u lov u planinu;
Viđela ih bula udovica
Sa pendžera od bijele kule,
Pa ovako njima besjedila:
„Braćo moja, seljanički Turci!
Povedite moga dragokupa,
Povedite u lov u plaiinu,
(E se momče lova uželjelo)
Ali opet neka s vama dođe.“
Kad su Turci bulu razumjeli,
Ovaku su riječ besjedili:
„Tvoja riječ biće izvršena
Kao (nekad) tvoga gospodara.“
Sad da vidiš bulu udovicu:
Hitro Gruju konja opremila.
Kad se Grujo konja dobavio,
U njedra je napunio blaga,
Pa usjede svojega đogina
I s Turcima uz planinu pođe.
Kad dođoše u sred od planine,
Progovara dijete Grujica:
„O boga vam seljanički Turci!
Je li testir malo zapjevati?“
Al govore seljanički Turci:
„Testir ti je, dijete Grujica,
Testir ti je zašto ne bi bilo?“
Kad zapjeva dijete Grujica,
Kad zapjeva tanko iza glasa,
E bi rek'o i bi se zakleo,
Da je b'jela iz planine vila.
To začuo Starina Novače
I s njim bratac, stari Radovane, -
Po čuvenju pa ga i poznali, —
Javorova kora ispucala,
I bukovo popadalo lišće
Od njihove uke i veselja!
Evo ti ih trkom niz planinu.
Kad viđeše seljanički Turci,
Kad viđeše Starinu Novaka
I s njim brata, Starca Radovana:
Pleći daše, a bježati staše,
Utekoše seljaničkom gradu.
Kad dođoše pred bijelu kulu,
Pred bijelu kulu Katram bega,
Viđela ih bula udovica
Sa pendžera od bijele kule,
Pa im 'vako bula besjedila:
„Bogom braćo, seljanički Turci;
Đe je mene mili dragokupe?“
Al govore seljanički Turci:
„O, đavole, kitna bulo mlada!
Kupila si vraga u đavola, —
Kupila si Gruja u Novaka,
Eno ti ga privatio babo.“
Datoteka:Murat Sipan vinjeta.jpg
