Stambolka djevojka
Stambolu se otvoriše vrata,
Iz Stambola svati izjahaše.
Čiji svati, a čija djevojka?
Svatovi su Veledinovića,
A djevojka Kapetanovića. 5
Svi svatovi mladi neženjeni,
A svi konji vrani nejahani.
Kad su bili poljem stambolskijem,
Svi svatovi s mirom konje jašu,
Đuvegija konja razigruje, 10
Do djevojke svoje doigruje,
Čibukom joj duvak podiguje,
Pa govori lijepoj djevojci:
»Poslušaj me, lijepa djevojko,
Poslušaj me, živa majci bila! 15
Kad budemo pred dvor u avliji,
Izići će prokleta maćeha,
Iznijeće šerbe u maštrafi,
Pa će tebi šerbe dodavati.
Ti ga uzmi, draga dušo moja, 20
Ti ga uzmi, al ga piti nemoj,
Već ga podaj kraj sebe djeveru,
Baš djeveru maćehinu sinu —
Ovo mi je deveta ženidba,
Ja nikakvu u dvor ne uvedoh, 25
Sve otrova prokleta maćeha,
Sve otrova da od boga nađe!«
Kad su došli pred dvor u avliju,
Išetala vesela maćeha,
Iznijela šerbe u maštrafi, 30
Pa ga daje lijepoj djevojci.
Ona uze, al ga piti neće,
Već ga daje kraj sebe djeveru,
Baš djeveru maćehinu sinu.
Djever uze pa ga poče piti, 35
I jednu je kapcu ispustio:
Pade kapca na sedlo đogatu,
Sedlo puče, dobar đogat crče
I padoše u zelenu travu.
Ljuto kune prokleta maćeha: 40
»O djevojko, jedna nesretnice,
Osam ih je pred dvor dolazilo,
Nikakva mi sina ne ureče,
Već ti sama, žalosna ti majka!«