Spomen (Jovan Ilić)
| Spomen Pisac: Jovan Ilić |
Spomen
Neka čami čamunjati ko će,
Ja ću pjevat što mi srce hoće,
Zapjevaću pjesmu od istine,
Hvaleć Boga na njegovu daru
A ti, vilo, ljepote ti tvoje!
Štono ploviš po zlatnom oblaku
I zoricu ljupkom pjesmom budiš
De, pridruži grlo ponosito,
Nek se brda i doline ore,
I razležu sve dubrave ljesne,
Ni u zdravlje cara ni ćesara,
Već u zdravlje rodoljuba divnih,
Poluboštvom tebi podobnijeh!
Pa nek čuje, ko je čuti voljan.
Od kako je svijet postanuo,
Nije ljepši cvijet procvatio
Od slavskoga, od srpskoga roda:
Il' ti volja carstvu carovati,
Ol' junački mejdan dijeliti,
Za krst časni, za sdobodu zlatnu.
Šta je Scevol prema Obiliću?
Šta l' Prijamus prema Jugoviću?
I Herkules prema Kraljeviću?
Vi svetinje sveslavija srpskog.
Da li vam je stati i vidjeti,
Kako Srbin zakliktava jasno,
Spominjući ime vaše krasno!
I ti stara od Srbije majko,
Utri suze, ne roni ih više,
Jer još Srbin duhom za te diše,
Za te živi i umire vazda,
A u slavu, koji sve nas sazda!
Ta poživjet jedan za drugoga,
I umrijet jedan za drugoga,
Ima l' veće radosti u Boga?
Dragi Bože, na svemu ti hvala!
Srbin-bratu vječna budi slava!
Srbadijo, Bog te poživio!
Nije slava tvoja uginula,
I ako je za čas nestanula.
Sunce zađe, da se ljepše rodi,
Cvijet vene, da procvati tekar.
Što su zv'jezde na nebu vedrome,
To su tvoji vitezovi stari,
Što ljubavi plamen ognjeviti,
To su tvoji sokolovi sivi,
Sve djetići, Strahin-banovići,
Te na svoje ugledaju s' stare.
Ima l' toga koji prenut neće,
A srpskijem srcem blagodarnim.
Rajačića sjećajuć se vrsna
Jer on Srbu kano sunce sjaje,
Oživljava zrakom životvornom,
I brani ga od napasti svake.
Snova l' staru vaskrsava slavu,
Ostavljajuć spomen vjekoviti,
I poznije da s' potomstvo sjeti,
S blagoslovom, srećnijeg vremena,
Ko mu preci, ko l' oci bijahu.
Sjećaće se i pamtit ga vazda
Kô premilog dobrotvora svoga,
I kô vjernog Izrailja stadu,
Što ga sl'jepoj ne ostavlja sudbi,
Već ga čuva kano pastir dobri.
Spominjat će u svetoj radosti,
Svetu lozu Petrović-Njeguša,
Nit' će ikad zaboravit moći,
Slavsku vrlost, rodoljublje l' divno,
Plemenitog Ljudevita Gaja,
Od lijepe, od krajine mile,
Baš Hrvatske, krvi naše bratske,
A po goram' i lukama cvjetnim
Oriće se i uznašat slavom
Dičnog Nake ime ponosito,
Zdatnim mačem, ognjem rodoljublja,
Sindžir-alke što pres'jeca tvrde,
Letjet pušta sokolove vrsne,
Da kliktanjem svijet razdragaju,
I oglase slavu roda svoga!
S plamenim će s' upisati slov'ma,
Srpskom srcu predraga imena:
Vuk Karadžić, Tomazeo, Svetić,
I Srb divni Čubro Čojkoviću.
Štono gromkim, ta uzdražja punim,
I nebesa ustreptava glasom,
Da i zv'jezde osluškuju same,
Štano Đoko, šta l' Veljko bijaše?
Kad i svojim vječno neumrlim
Djel'ma sv'jetu pokazuje javno,
Kolik' Srb se i u tome c'jeni,
Vodit srca i potezat ume,
U vispreno l' duhova vladarstvo,
Da i kamen oživotvori se,
I pročuje što ne čulo dosle!
No je l' smrtnim c'jenu bescjenosti
Dat, al' slavu ovječit' moguće?
Ne! vrlosti i zasluge prave,
Jedno nebo nagradit je kadro!
Na žrtvenik narodnosti mile,
Kô na oltar vječite ljubavi,
Dična slava tek se obasjava:
Dobrim djelim', postupcima l' pravnim,
I nasljednim srcem rodoljupca!
Napomene
[uredi]- SPOMEN . U »Nevenu Sloge« i »Pjesmama« od 1854 tekst se razlikuje od teksta u ovoj zbirci:
3 i 4 stih glase :
Hvaleć tvorca preblagoslovenog
Na Njegovom nebesnome daru.
(u »Nevenu Sloge« mesto : »Na Njegovom« stoji : *Na mudrosti«...). U »Pjesmama« od 1854 u 13 stihu nema reči: poluboštvom nego su mesto nje stavljene tačkice, a ni u njima ni u »Nevenu Sloge« nema 14 stiha iz ove zbirke. Mesto 15 — 17 stiha iz ove zbirke u oba ranija teksta nalaze se ovi stihovi.
Oj Srbinstvo, oj predrago ljudstvo,
Dič' se slavom samo tebi vičnom.
Od kako je i sv'jeta i v'jeka,
I otkad je naroda na zemlji,
Ne bi ljepšeg od poroda tvoga.
Mesto 20 stiha došli su ovi:
Mačem sjeći, puškom pogoditi:
Branit rod svoj, ta slobodu slatku.
Posle 27 stiha dolaze ovi:
Što je sveto i Bogu je drago,
Vječni spomen to je naše blago.
O Dušane, mišco ubojita !
Slavo naša sv'jetom uzorita,
I ostale sve redom miline ;
Gdje ste sada, da vas želja mine ?
Zatreptite anđelskijem duhom,
Zakril'te nas božavskijem ruhom,
Čujte pjesmu koja plamom gori,
A junačkom srcu vašem zbori.
U 36 stihu mesto : »Dragi Bože« stoji : »Oj, mili Bože« 43 stih ove zbirke glasi u ranijim: Što je nebu zv'jezda kolo sjajno. 46 — 48 stih glase:
To su srca vjernijeh sinova,
Koji za te ni umr'jet' ne mare:
Ta za rod svoj i slobodu slatku.
U »Nevenu Sloge« mesto: »slobodu slatku« stoji: zavičaj dragi«. U 49. stihu mesto: ima l' stoji u ranijim tekstovima: kamo. U 56 stihu mesto: vjekovpti stoji u »Pjesmama« 1854: vječnoživi. U »Nevenu Sloge« toga stiha i nema, a 57 stih glasi : »Da i pozno potomstvo se sjeti«. U 60 stihu mesto: »I pamtit ga vazda« u »Nevenu Sloge« stoji : »pametpovati«; u 72 mesto: lukama stoji: luzima. 76 stih glasi u obe ranije zbirke: Herkulovske što proraža st'jene 77 — 79 stih ne nalazi se u »Nevenu Sloge«. Posle 94 stiha u oba ranija teksta nalaze se ovi stihovi:
Čojkoviću, Bog te nagradio,
I pepeo posvetio ti se. —
Oj, igraj Savo, vesel' se Dunave,
Protrubite sa Avale glasi !
Od Bojane, Tise i Morave,
Nek radosno skakuću talasi.
Nek se čuje s kraja na kraj sv'jeta,
Zahvalnosti kom se v'jenci pletu,
Tko l' svom rodu ukazuje pute
K spaseniju i životu pravom?
Izvori
[uredi]- Jovan Ilić: Celokupna dela, strana 65-68, Biblioteka srpskih pisaca, Narodna prosveta.
|
Ovaj tekst je u javnom vlasništvu u Srbiji, Sjedinjenim državama i svim ostalim zemljama sa periodom zaštite autorskih prava od života autora plus 70 godina jer je njegov autor, Jovan Ilić, umro 1901, pre 123 godine.
|