Proždrljivo vrijeme, lavu pandže srubi,
I zemlju da ždere milo leglo nagnaj;
Strašne ralje tigra liši oštrih zubi,
Feniksa u krvi dugovjeka sažgaj;
Smjenjuj vedra doba i tužna u letu,
Brzonogo vrijeme, čini što god htjelo
Svim slastima trošnim i širokom svijetu;
Al ti priječim jedno ogavno zlodjelo:
Oh, lijepo mi čelo ljubavi ne brazdaj,
Nit na njemu vuci crte drevnim perom;
Ne takni ga u svom tijeku, daj da vazda
Za ljepotu bude potomcima mjerom.
Il ti, staro vrijeme, sve najgore skrivi —
Moja ljubav sveđ u stihu mlada živi.
