[Snijeg pade, drumi zapadoše]
Snijeg pade, drumi zapadoše,
Dragi dragoj doći ne mogaše,
Već joj sitnu buruntiju piše,
O Mitrovu bijelome danu:
»Čekaj mene, moja mila draga, 5
Čekaj mene do Đurđeva dana:
Dok okoipni snijeg na planini.
Ja ću doći o Đurđevu danu,
Donijeću prsten i jabuku,
Da te vodim svom bijelu dvoru.« 10
Iz Sait Orahovac...
Snijeg pade, drumi zapadoše,
Dragi dragoj doći ne mogaše,
Već joj sitnu knjigu opremaše
Po putniku i po namjemiku
I po tici i po lastavioi: 5
»Draga moja, jesi l’ se udala?«
»Jesam, dragi, već dvije godine,
Za onoga bega Avdibega,
Bijela mu do pojasa brada,
Na silu me babo poklonio. 10
Nema, dragi, zuba ni jednoga.
Evo pune dvije godinice,
Nijesam se slatko nasmijala,
Ni obukla crvene kadife,
Ni prekrila svilene čatkije. 15
U tome sam i sina rodila,
Od jada mu tvoje ime dala:
»Nini, sine, ostao bez babe,
Ostala ti majka udovica
I otišla za prvog sevdaha«. 20
Kad je dragom knjigu nakitila,
Tad’ je nožem srce rasporila!
