Smrt Sarajlića Muja
Dvore gradi dilber Humijana
Od šemboja i od albabera,
Od ruže im ćoške izvodila,
Rafe gradi od al karanfila.
Kad je dvore zlato načinila 5
U dvore je blago unosila;
Tu dohode baše sarajevske
I pred njima Sarajlija Mujo —
Često Mujo okom pogleduje,
I bijelim zubom potškripuje, 10
Al ga Huma ni gledati neće;
Ona voli svog prvog sevdaha,
Svog sevdaha, Alu bazrđana.
Kad to viđe Sarajlija Mujo,
Od jada ga zaboljelja glava, 15
Od žalosti i srce i glava.
Sveza glavu vezenom maramom,
Pa ga eto svom bijelu dvoru
I govori ostarjeloj majci:
„Čuješ mene, ostarjela majko, 20
Steri majko mekanu postelju,
Ni dugačku, ni vrlo široku,
Pa mi sjedi više glave majko,
I zacvili kao kukavica,
A prevrći kano lastavica, 25
Ne bi l čule iz mahale kade,
Ne bi l došle oblaziti Muja,
Ne bi l došla mlada Humijana!“
Kad to čula ostarjela majka,
Ona stere mekanu postelju, 30
Na postelju namjestp se Mujo,
A majka mu sjede više glave,
Pa zakuka kao kukavica,
A prevrće kao lastavica,
Kad to čule iz mahale kade, 35
Tu se one okupile mlado,
I pred njnma zlato Hume majka,
Al govori mujagina majka:
„Kamo tebi dilber Humijana?“
A kad začu Humijane majka, 40
Ona ode dvoru bijelome,
Pa doziva ćerku Humijanu,
I ovako njojzi progovara:
„Fesić svuci, a kanu obuci,
Ćemer snaši, mukadem opaši, 45
I obuci zelenu dolamu,
A u ruke jasemin čibuka,
A na noge kajiser postule,
Pa ti hajde kroz pazar čaršiju,
I obiđi Sarajliju Muja, 50
No se čuvaj da te ne poznadu!“
Kad to čula dilber Humijana,
Od radosti na noge ustala,
Svlači sa seb’ ruho djevojačko,
A oblači sve muške haljine, 55
I opasa mukadem pojasa,
I uzima jasemin čibuka,
I obuva kajiser postule,
Pa je eto kroz pazar čaršiju:
A kad dođe mlada do dućana, 60
Do dućana, Ala bazerđana,
Tu se ona svraća na dućana
I govori Alu bazerđanu:
„Bazerđane mjeri mi šećera!“
Ale mjeri, a u oči gledi, 65
Al je bogme ne može poznati.“
Ona ode mujaginu dvoru,
Pa zakuca alkom na vratima,
A zavika grlom bijelijem:
„Ko se krije, neka se sakrije, 70
Eto u dvor Ale bazerđana,
Da obiđe svojega jarana!“
Sakrila se mujagina majka,
Mujagina majka i sestrica.
Ona ode Muju u odaju, 75
Pa mu prođe, sjede više glave
I diže mu kumašli jorgapa,
Pa ga potr rukom po obrazu.
Kad je viđe Sarajlija Mujo,
Čim je viđe, odma je poznade, 80
Pa zavika grlom bijelijem:
„Amo majko, amo i sestrice,
Nije ovo Ale bazerđane,
Već je ovo dilber Humijana;
Sama nam je tica doletila!“ 85
Al je Huma hitra na nogama,
Brže sleće na mermer avliju,
Pa mu onda „ej dovale“ viknu,
I pobježe kroz pazar čaršiju,
I otide svom bijelu dvoru. 90
Kad to viđe Sarajlija Mujo,
Od žalosti dušu ispustio.
Pribilježio: Luka Grđić.
