Smrt Bijelić-Mihaila
0001 Još ni zore ni bijela dana,
0002 Poranio paša Sokolović,
0003 Poranio u lov u planinu.
0004 Lov lovio tri bijela dana,
0005 On ne može lova ni viđeti,
0006 A kamo li lova uloviti,
0007 Namjera ga bila namjerila
0008 Na dvorove Bijelić-Jovana,
0009 Pa Jovanu paša besjedio:
0010 ”O Jovane, mrki kaurine,
0011 ”Odi, vlaše, da smo prijatelji.”
0012 A Jovan mu poče besjediti:
0013 ”Ču li, pašo, dragi gospodare,
0014 ”Ne moremo biti prijatelji.
0015 ”Ja sam kćeri moje razudao,
0016 ”A sinove miji iženio,
0017 ”Nemam, pašo, kćeri na udaju,
0018 ”Niti imam sina na ženidbu,
0019 ”Nego imam mlada Mihaila,
0020 ”Ja sam njega knjizi naučio,
0021 ”Njega, pašo, ni ženiti neću.”
0022 Kad to začu paša Sokolović,
0023 Paša skoči na noge lagane,
0024 Pa srdito otide niz kulu,
0025 Ide paša dvoru bijelome,
0026 Kako dođe kuli i avliji,
0027 Paša zove dvanes pašalija.
0028 Pa im paša tio besjedio:
0029 ”Vi idite Gvozcu u planinu,
0030 ”Ufatite B’jelić Mihaila,
0031 ”Dovedite u Sokola moga,
0032 ”Jer ja vlaše oću poturčiti.”
0033 Pašalije pašu poslušaše,
0034 Pa na dobre konje posjadoše,
0035 Otidoše u Gvozdac planinu,
0036 Tu nađoše B’jelić-Mihaila.
0037 Dobar junak B’jelić Mihailo,
0038 Za pojas mu dvije zlatke male,
0039 Među njima plamena andžara,
0040 O ramenu puška dževerdaru.
0041 Ne smjedoše Turci udariti,
0042 No mu kažu mogu li noćiti,
0043 Jer ig bijel danak ostavio,
0044 A tamna ig noćca prihvatila.
0045 Mihail ig dobro dočekao,
0046 Pa im zakla ovna ispod zvona.
0047 Neće Turci ovna ni večeru,
0048 No junaka za bijele ruke,
0049 Pa mu vežu ruke naopako,
0050 Odvedoše paši Sokolović,
0051 A paša ga baci u tamnicu,
0052 I uhvati ćerku jedinicu,
0053 Obadvoje baci u tamnicu.
0054 Tamnovaše tri bijela dana,
0055 Dok četvrti danak osvanuo,
0056 Tad B’jelić poče besjediti:
0057 ”O đevojko, šinula te guja!
0058 ”Dovati mi od zlata sviralu.”
0059 Đevojkla ga hitro poslušala,
0060 Pa od zemlje na noge skočila,
0061 Dovati mu sviralu od zlata.
0062 Uze momak sviralu od zlata,
0063 Pa zasvira tanko glasovito,
0064 U svirali B’jelić prigovara:
0065 ”Mili bože, čuda velikoga!
0066 ”Sada misle moji roditelji,
0067 ”Da ja čuvam po planini ovce,
0068 ”A ne znade Bijelić Jovane,
0069 ”Da me paša drži u tamnicu,
0070 ”Moje ovce i gladne i žedne.”
0071 To izusti, a dušu ispusti.
0072 Kad to čuo Bijelić Jovane,
0073 Skpči junak na noge lagane,
0074 Pa pokupi svoju porodicu,
0075 Malo mnogo petnaest junaka,
0076 Ode Jovan do pašine kule,
0077 Pa uvati pašu Sokolović,
0078 Salomi mu i noge i ruke,
0079 Bijelu mu zapalio kulu,
0080 Mloge jade Jovan počinio.
0081 Uze t’jelo sina Mihaila,
0082 Pa ga nosi u bijelu crkvu,
0083 Pa pogrebe sina Mihaila
0084 U bijelu u Gvozdačku crkvu.
