Smrt Jova Despotovića

Razbolje se Despotović Jovo
U Srijemu u toj zemlji ravnoj
U lijepu selu Kupinovu,
Na smrt je se Jovo razboljeo
Pa dozivlje slugu Milutina:
"Milutine, vjerna moja slugo!
"Ti upregni konje u hintove,
"Pak ti trči, štogođ brže možeš,
"Krušedolu b'jelu manastiru,
"Te mi zovni mog rođenog brata,
"Moga brata, Maksima vladiku,
"I kaži mu, ništa Ne zataji,
"Da sam se ja na smrt razboljeo;
"Pak odanle okreni hintove,
"Trči brže mjestu Berkasovu,
"Te mi zovni moju staru majku,
"Staru moju majku Anđeliju,
"Al' njoj Nemoj pravo kazivati,
"Da sam se ja na smrt razboljeo,
"Već joj kaži od mene pozdravlje,
"Da se ja sad na vojsku opremam
"Preko mora za devet godina,
"Pa je zovem, da me blagosovi."
To je sluga hitro poslušao,
Te upreže konje u tri reda,
Ode pravo divnu Krušedolu,
Te kazuje Maksimu vladici,
Da se Jovo na smrt razboljeo,
Pak odanle okrenu hintove,
Ode pravo mjestu Berkasovu,
Te kazuje majci Anđeliji,
Da se Jovo na vojsku oprema
Preko mora za devet godina,
Pak je zove da ga blagosovi.
Veli njemu majka Anđelija:
"Milutine, naša vjerna slugo!
"Pričekaj me tri bijela dana,
"Dok um'jesim bijele kolače
"I dok spremim tanane košulje,
"Da ponesem na dar mome Jovu."
Al' govori sluga Milutine:
"Oj Boga mi, gospo Anđelija!
"Jovo tebe čekati ne može,
"Jer je njemu hitna knjiga došla;
"Već ponesi u brašnu kolače,
"A košulje u bijelu platnu."
Od ina se majci ne mogaše,
Veće spremi u brašnu kolače,
A košulje u bijelu platnu,
Pake sjede u lake hintove,
Otidoše preko Sr'jema ravna.
Kad su bili blizu Kupinova,
Oko dvora sluge gologlave,
A pušteni konji po livadi
Bez sedala i bez pokrovaca,
Nit' se čuju bubnji ni svirale,
Nit' se viju alaji barjaci;
Tad' govori majka Anđelija:
"Milutine, naša vjerna slugo!
"Kad se Jovo na vojsku oprema,
"Što mu sluge idu gologlave?
"Što s' pušteni konji po livadi
"Bez sedala i bez pokrovaca?
"Što ne biju bubnji i svirale?
"Što s' ne viju alaji barjaci?"
Veli njojzi sluga Milutine:
"Draga gospo, majko Anđelija!
"Valja da je gospodar na ručku,
"Pa u zdravlje pije rujno vino
"I za srećna puta Boga moli,
"Za to su mu sluge gologlave;
"Što su vrani konji po livadi
"Bez sedala i bez pokrovaca,
"Pušteni su da se ponapasu,
"Spremaju se dalek' putovati;
"Bubnji bili, pak su i prestali;
"Vijali se alaji barjaci,
"Dunu vjetar od Fruške planine,
"Pa barjake zemlji položiše."
Kad su bili pred bijele dvore,
Tu se majka jadu dosjetila;
Kad uljeze u bijele dvore,
Al' se Jovo sa dušicom bori,
Više njega Maksime vladika,
Čati bratu samrtnu molitvu.
Kad to viđe majka Anđelija,
Zakukala, kano kukavica:
"Jao Jovo, moje rane grdne!
"Što će, Jovo, Srijem zemlja ravna?
"Što će, Jovo, tvoji b'jeli dvori?
"Što će, Jovo, tvoji vrani konji,
"Vrani konji i sivi sokoli?
"Što će, Jovo, tvoje pusto blago?
"Što će, Jovo, tvoja vjerna ljuba?
"Što će, Jovo, tvoja stara majka?"
Tad' se Jovo iz mrtvih povrati,
Pa mrtvačkim progovara glasom:
"Srijem zemlja steć' će gospodara
"Il' boljega, ili će gorega;
"Moji konji i sivi sokoli
"I bijeli ukraj Save dvori
"Mome bratu Zmajognjenom Vuku;
"Moje blago mojoj staroj majci,
"Nek se rani i oda zla brani;
"Moja ljuba, al' je roda tuđa,
"Ona me je često opadala
"Mome bratu Maksimu vladici:
""Despot Jovan hodi po Srijemu,
""Te on ljubi mlade i đevojke;" "
"Al' ni njojzi žao ne učin'te:
"Podajte joj tri tovara blaga,
"Nek se rani, dok je sreća nađe."
To izusti Despotović Jovo,
To izusti, a dušu ispusti.