Slava
| Slava Pisac: Jovan Ilić |
Slava
Na pr'jestolu sjajnom u nadzemnoj slavi
Slava, kći nebesna, svijetu se javi.
Nebesa joj poju, oblaci je nose,
Ravijojle vile njome se ponose.
Slav-junac'ma hrabrim ona divno zbori,
Silan joj se glasak po svijetu ori:
»A moj lijep rode, djeco moja draga!
Gdje je mišca vaša, gdje li vaša snaga?
Od koljena slavnog eda vi nijeste,
Vitezovi slavni, koji negda bjeste?
Zeman vas je danas vidjet na megdanu;
Na noge, junaci, bijel danak svanu!
Ta mač Samov jošte zar'đao nije!
Sa Kosova strašnog još se barjak vije,
Na Vitkovom brdu krv je usanula,
Ali nije slavska sdava uvenula!
Eda će Slav dat se u verige speti,
Kom grjehota bješe na postelji mr'jeti?
Il'no ga je Slava odnjihala majka,
Da sramotom bruka svojega babajka,
Da ni bratac brata svoga ne poznaje,
Ter mu s krvnom nogom dušman za vrat staje?
Ne, to neće biti, višnjega mi Boga!
Dok je mene s vama i imena moga.
Požarskoga ja sam ml'jekom odojila,
Sobjeskoga slavnog slavom napojila,
Žišku osvetnika na boj sam pozvala,
Karađorđu ja sam grom u ruke dala !
Što je svijem drago i nama je sveto,
Ustanite, djeco, vrijeme je, eto,
Na orjaškoj daći, na svjetskom vijeću,
Valja vama uždit mrtvijem svijeću,
Nek im grješne duše jedared se smire,
Na bruku svijeta nek se ne vampire!
Ta ja sam se s vama vav'jek ponosila,
Osem svijeh vas sam na srcu nosila,
Od iskon svijeta, otkad sunce sija,
Slaveni su moja djeca najmilija —
Napomene[uredi]
- Ova pesma izdata u: Pjesme 1854 ; II rukopns ; S. K. Zadruga knj. 17.
Izvori[uredi]
- Jovan Ilić: Celokupna dela, strana 78 - 79 , Biblioteka srpskih pisaca, Narodna prosveta.
|