Skenderbeg/38
7.
ATIMA dotrči, pređašnji
ATIMA (stupi među njih): Stani, Skenderbeže, na koga si podigao mač? Na moga oca?
SKENDERBEG: Prisiljen, Atimo; jer ja njegove krvi ne želim.
MURAT: Atima?
ATIMA: O, Bože, otac i zaručnik nemilo se kolju mačevima.
MURAT: Jesi li ti Atima?
ATIMA: Oprosti, roditelju, ljubov je moja prema Skenderbegu prevelika.
MURAT: Baš ti Atima, moja kći, kod dušmanina?
ATIMA: Kod zaručnika, oče.
MURAT: I rođena krv protiv mene? (Probode je mačem). Ljubi ga, dok ti duša ne pocrni!
SKENDERBEG (koji je Atimu u naručja prihvatio): Atimo — Bože — Atimo moja, ima li leka? Atimo! (Odnese je u naručja).
MURAT: U paklu našla leka, gde je i tražila! (Sedne, slabim glasom) Mehmede, moj se čas približuje, u srcu mi puče nešto, meni nema života.
|
Ovaj tekst je u javnom vlasništvu u Srbiji, Sjedinjenim državama i svim ostalim zemljama sa periodom zaštite autorskih prava od života autora plus 70 godina jer je njegov autor, Jovan Sterija Popović, umro 1856, pre 168 godina.
|