Sinoć sunce neveselo zađe (Vila)

Izvor: Викизворник


Sinoć sunce neveselo zađe

Sinoć sunce neveselo zađe,
A jutroske potmulo izađe.
Ne sme sunce niko da zapita:
Zašto sinoć neveselo zađe,
A jutroske potmulo izađe; 5
Zapita ga sestrica Jelica:
— Mili brate, ogrejano sunce,
Zašto sinoć neveselo zađe,
A od jutros potmulo izađe? —
Njojzi sunce vako odgovara: 10
— Oj, Boga mi, sestrice Jelice,
Kad me pitaš, pravo da ti kažem:
Sinoć sam ti s Turci vino pio,
U vinu sam kavgu zametnuo,
Ubio sam pašinoga sina, 15
Ište paša glavu u razmenu,
A ja nemam glavu u razmenu,
Zato sinoć neveselo zađoh,
A od jutros potmulo izađoh. —
Njemu seja tio progovara: 20
— Ne boj mi se, da moj mili brate,
Lako ćemo za to učiniti,
U men' ima četir mila sina,
Jednog ćemo u razmenu dati. —
Ode seja svome belom dvoru, 25
Pak mi stade mislit' i premišljat':
— Da l' da dadem sina Radovana,
Radovan je prvo radovanje;
Da l’ da dadem sina Milovana,
Milovan je drugo milovanje; 30
Da l’ da šaljem nejakoga Jovu,
Jova mi je knjigu naučio.
Daj da budim nejakoga Stevu.
Ona budi nejakoga Stevu:
— Ustaj, Stevo, ustaj milo čedo, 35
Da idemo ujci u svatove,
Da mi budeš svojoj ujni dever. —
Njojzi Steva tio progovara:
— Prođ' se mene, moja stara majko,
Nešto mene vrlo boli glava, 40
A od srca t' preboleti neću. —
Njemu majka opet progovara:
— Ustaj, Stevo, ustaj, milo čedo,
Veži glavu srmali maramom,
A srdašce svilenim pojasom, 45
Pak da ideš ujci u svatove. —
Steva majci 'vako progovara:
— Prođi me se, moja mila majko,
Prođi me se, ako Boga znadeš,
Čudan sam ti noćas sanak snio: 50
K'o na meni krvava košulja,
A na glavi crne perjanice. —
Njemu majka tio progovara:
— Što na tebi krvava košulja,
To će ujna svilenu ti dati; 55
Što t’ na glavi crne perjanice,
Daće t' ujka od zlata čelenku. —
To je Stevo majku poslušao,
Pak ustade na noge lagane,
Veza glavu srmali maramom, 60
A srdašce svilenim pojasom,
Pa uzjaha konja babovoga,
Te odoše preko polja ravna.
Kad su bili nasred gore čarne,
Istrčaše tri hitra dželata, 65
Tri dželata od paše poslata:
Jedan pod njim konja uvatio,
Drugi drži za bijelu ruku,
A treći mu glavu odsekao.
Cvili, pišti Stevanova majka: 70
— Avaj meni, do Boga miloga,
Avaj meni za Stevanom mojim! —
Njojzi vele tri hitra dželata:
— Idi sada, Stevanova majko,
Idi sada bez Stevana tvoga! — 75

Datoteka:Murat Sipan vinjeta.jpg



Napomene[uredi]

  • 1866, II, str. 661—662.
  • Poslao Iv[an] Jevtić, učitelj.
  • Narodne pesme, br. I
  • Napomena (str. 661): „Gledaj Vilu broj 27 gde je iod br. XXVII štampana pesma na ovu." U ovoj knjizi to je pesma br. 20.
  • Varijante: vidi u napomenama uz pesmu pod br. 20.

Reference[uredi]

Izvor[uredi]

  • Miodrag Maticki, Narodne pesme u Vili, Novi Sad : Matica srpska ; Beograd : Institutza književnost i umetnost, 1985., str. 163-165.