Pređi na sadržaj

Seljanin i gospodar

Izvor: Викизворник

Opotrebi jedan seljanin, koji pošto je sve svoje očinstvo rasprosuo, skloni se da ide kod kojega bogataša službu tražiti, i nađe jednoga bogata no pri tom prostaka, a zamoli ga, da bi ga na službu primio, i bogati odgovori mu: "Ja oću, no kakav zanat umiješ?" Seljanin odgovori: "Ja kuvati, ja peći na toliko načina." Bogataš ga na to zapita: "A da koliko bi mi uzeo na godinu plate?" Seljanin odgovori: "Dvanaest cekina na godinu i da me raniš i obukuješ." Bogatašu se vrlo cijene učini, pa na to pristane i primi ga u svoju kuću. Sjutradan u jutru digle se sve ostale sluge, čeljad od kuće, pa i sami gospodar, a novoga našeg najamnika nema, dok okolo samoga podna ide gospodar rasrđen da ga zove, kucne mu na vrata đe je spavati pošao, i on mu otvori. Kad ga nađe da se digao iz postelje i onako gola đe sjedi, začudi se pak mu reče: "Tako li se služi?" A on mu odgovori: "Gospodine! ja te od jutrošnjega jutra sve ovako čekam, kako smo se i pogodili." "A kako smo se pogodili?" reče gospodar, "da me raniš i obukuješ", odgovori sluga "pak sam te čekao, kad ćeš doći da me obučeš."

Izvor

[uredi]
  • Karadžić, V. S. 1870. Srpske narodne pripovijetke, drugo umnoženo izdanje. Beč, u nakladi Ane, udovice V.S. Karadžića. str. 286–287.


Javno vlasništvo
Ovaj tekst je u javnom vlasništvu u Srbiji, Sjedinjenim državama i svim ostalim zemljama sa periodom zaštite autorskih prava od života autora plus 70 godina jer je njegov autor, Vuk Stefanović Karadžić, umro 1864, pre 160 godina.