Svršetak prvog svetskog rata

Izvor: Викизворник

* * *


Svršetak prvog svetskog rata

Silan Viljem u Berlinu sedi,
u Evropi čudne jade gledi!
Hindeburg mu desnu ruku pruži,
pa se hvali da ih sreća služi!
Pa kad vide da je sada blizu, 5
ya par dana doć’ će u Parizu!
Hindeburg mu sve to odobrava,
jer je pala i ruska Oršava!
Tada Viljem sitnu knjigu piše.
pa je šalje caru od Bugara, 10
a butarskom kralju Ferdinandu:
„Moj sestriću, care od Bugara,
ja te kući’, a ti raskućavaš!
Mene ljudi čudno čudo kažu,
da se sada Srbin povampiri! 15
Iz velika mora samoživna,
kažu zemlja kosti isturila!
Anđeli im krvlju meso dali!
Bog ih kažu zada'nuo dušom,
Od bauka načiniše vojsku! 20
još mi kažu i za Petra kralja,
svud se skit’o po bijelu svetu,
a najviše Rusku i Britansku,
a služio državu Francusku,
sve je slag’o, pa svi ga pomažu! 25
Sve Sloveni svetom rastureni,
mladi momci posrijedi vlasi,
vedra čela, glave uzdignute,
vedra čela, usta nasmejana!
Pa se danas kupe kod Soluna, 30
na poljani oko Dojčin Grada,
jedni daju 'ranu i džebanu,
jedni puške, a drugi topove,
jedni konje, a drugi mazgove;
pa se danas kupe kod Soluna, 35
a od njega mome carstvu prete.
Gleda silu grčka gospoština
i građani iz grada Soluna
i hanume i Grkinje mlade
i konzuli od sedam država! 40
Gledali su pa su govorili:
„Tvrdog srca u roda srpskoga,
bešnji danas ispod neba tuđa,
nego nekad na ognjištu svome!”
Slušaj dobro, care od Bugara, 45
ako nemaš vojskovođe vojsci,
moj đeneral svaki paklu bog je!
Ako nemaš od boja topova,
moj je Berlin car strašnoga suda,
lije tope gromovima ravne! 50
Iskaj care, što je tebi drago,
ja se bijem sa pola svijeta,
iz Berlina svu Evropu tresem,
sva je mora Rajna uzburkala!
Ja se Hristu iza groba rugam, 55
a i bog se mome klanja skutu!
A ti ne mož' šaku beskućnika,
beskućnika bez krova i hrane,
na svom nebu, na tuđe podneblje!
Iskaj care što je tebi drago, 60
nedaj ropcu da podiže glavu,
nedaj ropcu da kida sindžire,
da ti carstvu temelj potkopava!
Teraj care, u more čergare!”
Istom Viljem u riječi bio, 65
stiže pismo Biljemu s’ Balkana,
od bugarskog kralja Ferdinanda
i u pismu sitna slova piše:
„U mene se ti ne uzdaj više,
ja sam pred’o mom Borisu krunu, 70
protiv mene vojska pravi bunu;
cela vojska oružje polaže,
lis' zvanični baš danas mi kaže!"
Viljem uzo’ i prevrće pismo
i on kaže žeki: „svršili smo! 75
Ferdinand nam crne vesti piše,
s nama nije u savezu više!
Naposletku baš ovako veli,
baš danas se iz Sofije seli!"
Malo vreme zatim potrajalo, 80
iz Azije stiže pismo malo
i u pismu sitna slova glase,
ako može Viljem da ih spase?
Jer A’tanta nji’ je opkolila,
pa je njina iznemogla sila! 85
Viljem psuje turskom caru sveca:
„Evo, žvno, već i Turčin kleca,
otkuda mu mogu pomoć dati?"
Žena vrisnu i poče plakati:
„Ti sve veliš ne straši' se juga, 90
zovni muže mudrog Hindeburga;
pa pozovi još i Ludendorfa,
obrati se još na kojeg grofa,
pa im kaži nek i oni čuju
i neka se s tobom savetuju; 95
a šta ti je od slavnog Keveša?
I on traži štranjku da se veša!
Što ne javljaš Karlu savezniku?
Za to čudo i za tu priliku?"
„Mani Karla, ako boga znadeš, 100
kak’i savet od njega da primaš,
vojska mu je sva gladna i gola,
od Srbije pa čak do Tirola,
odelo im prave od papira,
mesto ’leba daju im krompira, 105
a cipela nema više novi’,
već sve stari’ s drveni' đonovi'!
Kod Karla je mnogo teško stanje*,
kupus, repa, to im je kuvanje!
U bolnici medicina nema, 110
a i Karlo mislim da se sprema;
sa Zitom je baš u Pešti bio,
krilaticu za put je spremio,
k’o u jesen kad odletu rode,
tako kažu sa gospođom ode, 115
u Štajersku bliže Talijanu,
zlo mu smrdi barut na Balkanu!"
Kad je Viljem čuo ove stvari,
da se Karlo posvađ’o s’ Madžari’,
ovde javlja još i nešto više: 120
„Juče Tisu Franji o’premiše,
Pa sad drž’ se moja stara bako,
Tisa ode kod Franje u pak’o!
Da zna barem da mi mesto spravi,
jer ne mogu ostat u državi! 125
Spremaj ženo za put što nam treba,
malo kafe, šećera i 'leba!
Da begamo u države tuđe,
jer i Francuz kad u Berlin uđe,
on će pravo doći do mog dvora, 130
od mene će tražit odgovora;
a i German ako baci pušku!
Viljemu će izlupati njušku!
Pa ću proći gore nego Tisa,
eto i on barut omirisa! 135
A mene će German bajonetom,
po Berlinu svud ženo razneti!"
A žena mu poče govoriti:
„’Ej, Viljeme, aždajo nesiti,
nisi znao šta će s tobom biti! 140
Isprva si mnogo nagal bio,
na sve strane ar'o i palio;
Belgiju si ’teo uništiti,
mislio si Pariz zadobiti;
Rusku, Poljsku, dobio si lako, 145
al’ i to ću napisat ovako:
Ruskog cara smatrao si za druga,
pustio te do Vistule, Buga,
Merzere je meć’o nasred druma,
Jor je imo s tobom sporazuma! 150
Al’ se Rusi tada dosetiše,
car Nikole dvorac opkoliše,
tada Lenjin car Nikoli viče:
„Predaj krunu, ruski izdajniče!
Predaj krunu, naredbe su nove!” 155
Stegnuše ga u teške okove,
silan narod on potući dade
i veliku Rusiju izdade!
Još nađoše u carevom dvoru,
Germankinju, tu kugu matoru! 160
Germankinja Nikolina mati,
nije ’tela sina setovati,
da sačuva svoj narod i presto
i Petrograd ono slavno mesto!
Znaš Viljeme, prokleta škorpijo, 165
u Srbiju kad si prelazio,
nisi znao da tuđe ne diraš,
noćom kradeš, danjom rekviriraš!
Svud si met’o na stražu žandare,
te da muče srpske ljude stare! 170
Mislio si da te briga nije,
Makenzen je guverner Srbije!
Znaš Viljeme, kad si skid'o zvona,
šta ti reče Englez iz Londona?
Da ne diraš u te stvari stare, 175
što nam služe bogu na oltare!
A ti psuješ slovenskoga boga,
ti ne slušaš mudrog lord' Georga!
'Ej, Viljeme, nebesan si bio,
u crkvu si konje uvodio! 180
Još si 'teo cara Konstantina,
da sa tvojom ti rukom u’vatiš,
Grčki narod ti u zlo da spratiš!
Ali je Grk mudriji od Prusa,
pa se neda za nos da drmusa! 185
Oni nisu k’o bugarske ljude,
da se dadu da im Švabe sude!
A tako su slični i Madžari,
kao da su braća sa Bugari!
Uvukošo u ramena glave, 190
izgubiše to malo države!
Šta je čije, da ste odma’ dali,
pa da niste ni s kim ratovali.
Vi slušate nemačku gospodu,
koji samo politiku vodu, 195
nared ide da izgubi glavu,
a gospoda sede u državu.
Ćivta daje obuću, odelo,
jelo, piće, pa i platno belo;
on Madžaru dobro sračunava, 200
da bi što pre propala država.
Što se tiče od ratničkih stvari,
ništa nema da daju Madžari,
u bolnici gospoda lekari,
gdi god treba, oni su pisari! 205
'Ej Madžare, da l' vas je sramota?
Vama osta ašov i lopata
i kolica od dva i po sua,
teško im je ia ne mož’ da duva!
Tako isto i bugarske ljude 210
i oni se sami sebi čude,
kaka im je prostoća u glavi,
oni nisu ništa u državi;
Švaba ih je za nos u’vatio,
di je 'teo tu ih je navio! 215
A Bugari samo dobro rade,
to je njino da papriku sade!“
Gordi Nemac mislio je tako,
i Srbiju pridobiće lako
al’ vidosmo da je Srbin borac, 220
celu silu savezniču smrvi!
Saveznici ne mož’ da se brane,
pobegli su na četiri strane,
Bugari su sustali pa klekli,
a Turci su umorni pa legli, 225
a Mađari 'nako goli, bosi,
malo paka pod pazuhu nosi;
Madžar žuri, a Švaba ga mota,
na cipeli namot’o je drota,
đon mu otp'o pa ga vezo drotom, 230
upozn’o se Švaba sa sramotom!
A Germani pospušćaše glave,
a Srbi ih gone preko Save,
preko Save, pa i preko Srema,
pa do Pešte Nnemac mesta nema. 235
Gusle moje mira ne imale,
dok slobodi našoj ne svirale!


Reference

Izvor

  • Tatomir P. Vukanović: Srpske narodne epske pesme, Narodni muzej u Vranju, Vranje, 1972., str. 333-338.