Sveti Savo
Zbor zborila gospoda rišćanska
Kod bijele crkve Gračanice:
„Bože mili, čuda velikoga!
„Kud se đede car-Nemanje blago,
„Sedam kula groša i dukata?”
Tu se desi Nemanjiću Savo,
Pa govori gospodi rišćanskoj:
„Oj Boga vam, gospodo rišćanska!
„Ne govor’te o mom roditelju,
„Ne govor’te, ne griješ’te duše:
„Nije babo raskovao blago
„Na nadžake ni na buzdovane,
„Ni na sablje ni na bojna koplja,
„Ni dobrijem konjma na ratove;
„Već je babo potrošio blago
„Na tri slavna Srpska namastira:
„Jednu babo sagradio crkvu:
„B’jel Vilindar nasred gore Svete,
„Krasnu slavnu sebe zadužbinu,
„Vječnu kuću na onome sv’jetu,
„Da se njemu poje leturđija
„Onog sv’jeta, kao i ovoga;
„Drugu babo sagradio crkvu:
„Studenicu na Vlahu Starome,
„Krasnu slavnu majci zadužbinu,
„Svojoj majci carici Jeleni,
„Vječnu kuću na onome sv’jetu,
„Da s’ i njojzi poje leturđija
„Onog sv’jeta, kao i ovoga;
„Treću babo sagradio crkvu:
„Milješevku na Hercegovini,
„Krasnu slavnu Savi zadužbinu,
„Vječnu kuću na onome sv’jetu,
„Da s’ i njemu poje leturđija
„Onog sv’jeta, kao i ovoga.”
U glas viknu gospoda rišćanska:
„Prosto da si, Nemanjiću Savo!
„Prosta duša tvojih roditelja!
„Prosta duša, a čestito t’jelo!
„Što nosili, svijetlo vam bilo!
„Što rodili, sve vam sveto bilo!”
I što reče gospoda rišćanska
Na sastanku kod bijele crkve,
Štogođ rekli, kod Boga se steklo.